Autor: Damir Radić | Zona Filma

Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara

Damir Radić

Rođen u Zagrebu, 1966. Diplomirao povijest i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Autor knjige "Milenijsko kino - film na početku 21. stoljeća", suautor monografije "Ante Babaja". Dobitnik Nagrade "Vladimir Vuković" za filmsku kritiku. Nagrađivani i antologizirani pjesnik, te nagrađivani filmski autor (Grand prix Veliki Brcko na međunarodnom festivalu nijemog filma Pssst! za rad "Izgubljena u čekanju", Posebna nagrada /zajedno sa Sanjom Ribičić Radić/ na Reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva za ostvarenje "Mima i Marta - aktivistički ljubavni film", Specijalno priznanje na Pssst! festivalu i Treća nagrada na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva za film "Ništa se ne može vratiti")

Svi članci

Pedro Almodóvar: Susjedna soba – dobar film velikih glumica i impresivnog dizajna, ali bez stvarne slojevitosti

Dogodilo se tako da je točno dvadeset godina nakon što je njegov znatno mlađi zemljak Alejandro Amenábar filmom Život je more snažno promovirao pravo na eutanaziju, Pedro Almodovár predstavio svoj novi naslov Susjedna soba, kojim također afirmira plemenitu težnju za dignitetnim okončanjem života što uslijed teške (i bolne) bolesti gubi svaki (razabirivi) smisao.

20. Festival 25 FPS: Refleksi – svježi iskoraci, kvalitativno korektni dometi i promašaji

I na ovogodišnjem, jubilarnom 20. izdanju 25fps-a hrvatski filmovi predstavili su se u tradicionalnom festivalskom 'nacionalnom rezervatu', programu Refleksi, s izuzetkom dva naslova dvoje već kanoniziranih autora u (općoj/glavnoj) Konkurenciji – Radije bih bila kamen Ane Hušman i Bol Ivana Faktora.

Pelikan zvan Kondor

Naime, u jednom trenutku protagonist će u prostorijama toplica nabasati na seminar za putujuće prodavače usisavača...

Trauma kao spona

Nakon prošlogodišnjih Radislava Jovanova Gonza i Arsena Oremovića, ove je godine na Pulskom festivalu (samostalno) debitirao na dugom igranom metru još jedan filmaš u svojim pedesetim godinama...

Last Days of Summer, Summerhouse and Extracurricular – three professional levels

Posljednji dani ljeta, Ljetnikovac i Dopunska nastava – stupnjevi profesionalnoga

2019. bila je za mene posebna godina u smislu praktičnog autorskog i ne samo autorskog bavljenja filmom...

Oni samo dolaze i odlaze

Doista, Oni samo dolaze i odlaze divan su primjer plemenitog, umjetničkog voajerizma, ali i iznimnog osjećaja za slikovnost što ponajprije dolazi do izražaja u nezaboravnoj završnici kad snimajući teleobjektivom površinu vode izloženu zrakama suca i sjeni grana borova...

Agape

Schmidt je, čini se, upravo ono što inteligentan, a možda užeredateljski ne previše lucidan režiser treba biti, ono što glavni lik režisera iz Monte Hellmanovog posljednjeg filma Cesta za nigdje...

Uzbuna na Zelenom Vrhu

Černić je savršeno obavila tri najvažnije redateljske zadaće – odabir lokacija, podjelu uloga i izbor direktora fotografije...