U sklopu programa „Dizalica“ na 69. Pulskom filmskom festivalu prikazana je i hrvatska produkcija „The Outsiders“, čiju režiju potpisuje mlada srpska redateljica Jelena Gavrilović. O čemu se u tom filmu zapravo radi? Sve je krenulo od kratkih igranih epizoda (cca 15 minuta) nastalih u okviru JoomBoos produkcije iza koje stoji dnevnik 24 sata. U tim epizodama pratimo dolazak tinejdžera Noaha (Josh Thorley) iz Londona u Zagreb, budući da mu majka dobiva posao u britanskoj ambasadi u Zagrebu. Inače to je njegova uobičajena životna rutina, da se svakih par godina s majkom nekamo seli i počinje život ispočetka, a sada će to pokušati u Zagrebu. Naravno, dečko ide u elitnu školu na engleskom jeziku, gdje se počinje družiti s novim prijateljima i zajedno s njima prolazi kroz tipična tinejdžerska iskustva (ljubav, prijateljstvo, sukobi itd).
Te epizode prikazivane su na JoomBoos kanalu na YouTubeu, gdje su imale mnoštvo pregleda i pozitivnih komentara tinejdžerske publike, što je producente vjerojatno okuražilo da ih spoje u cjelovečernji igrani film. Sve likove glume tinejdžeri nepoznati publici koja ne prati tinejdžerske sadržaje na You Tubeu, jedino u malim epizodnim ulogama nalazimo dvoje poznatih glumaca. Jedan je Goran Grgić kao tajkun koji je otac djevojke iz elitne škole, a druga je glumica Marina Redžepović koja se istaknula u višestruko nagrađenoj „Zbornici“, redateljice Sonje Tarokić.
„The Outsiders“ je film vizualno potpuno prilagođen ukusima današnjih tinejdžera i vjerojatno će imati zavidan uspjeh kod takve publike u kinima, kao što je to do sada bio slučaj s ranije navedenim epizodama na You Tube kanalu. Filmski kadrovi su blještavi i ušminkani, vidi se da je riječ o produkciji koja mora ostaviti dojam ozbiljnosti i posvećenosti publici kojoj se obraća. Čak je i filmski jezik u skladu s tinejdžerskom vizualnom kulturom, tako da se u filmsko tkivo povremeno ubacuju videa snimljena mobitelom ili se preko kadrova lijepe natipkane poruke. Međutim, je li sve to dovoljno za nekoga imalo zahtjevnijega gledatelja koji nije tinejdžer?
Apsolutno je teško razumjeti ovaj film iz perspektive sredovječnog potpisnika ovih redaka koji je u svojim tinejdžerskim godinama gledao potpuno drugačije filmove za mlade. Cijeli taj svijet koji prikazuje redateljica Gavrilović i njezina ekipa doima se prilično isprazno i sterilno, unatoč obilju vizualnog blještavila. Likovi imaju nekakve tinejdžerske probleme koji djeluju klišejizirano i daleko od stvarnog svijeta. Radnja se odvija u Zagrebu, ali u cijelom filmu nema ni Z od Zagreba, osim par kadrova gradskih totala noću. Film je tako napravljen da je slobodno mogao biti smješten u bilo koji suvremeni europski grad. Bilo bi poželjno da je redateljica pokazala barem malo kritičnosti prema svijetu koji prikazuje, da navede gledatelje da preispitaju postupke i način života njezinih likova, ali ovaj film ne nudi ništa od toga. Možda je najbolje navesti jedan odličan film za djecu i mlade, koji je također prikazan na ovogodišnjem festivalu i koji je prava suprotnost svemu spomenutom. Riječ je o „Ljetu kada sam naučila letjeti“, poznatog srpskog redatelja Radivoja Andrića. Zanimljivo je da Andrić (rođen 1967.) itekako pokazuje senzibilitet za opsjednutost društvenim mrežama kod djece i mladih, ali njegov film nudi i puno više od toga.
Njegov film ujedno je i zanimljiva studija međugeneracijskih odnosa, vedra priča o sazrijevanju i odrastanju kao i topla posveta tradicionalnom dalmatinskom načinu života koji nestaje. Andrićev film ima sve ono što bi i „The Outsiders“ trebao imati da bi bio dobar film.
