Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search

Plejade: od univerzalnog do osobnog, od stvarnosti do mita

Naslov originala: Plejade | Godina: 2021 | Trajanje: 12 minuta | Zemlja proizvodnje: Hrvatska | Režija: Mateja Zidarić | Scenarij: Mateja Zidarić | Producent: Kinoklub Zagreb / Mateja Zidarić | Distribucija: Kinoklub Zagreb
Plejade - redateljica: Mateja Zidarić
Plejade – redateljica: Mateja Zidarić

Dvanaestominutna filmska refleksija Mateje Zidarić, proglašena najboljim eksperimentalnim filmom na lanjskim Danima hrvatskog filma te ovjenčana Nagradom „Vedran Šamanović“, neobično je intimna i domišljata autobiografska minijatura u kojoj se značenja i asocijacije stvaraju i isprepliću jednako dinamično kao što se nižu i sklapaju slojevi različitih tipova slika. Polazeći od potrebe da se ukoštac uhvati s prijetećom mogućnošću često kobne medicinske dijagnoze, autorica u ovom filmskom eseju stvara amalgam između osobnog i univerzalnog, stvarnosti i mita, zbilje i metafore. Rezultat je gusto vizualno tkanje koje se vješto rastvara u asocijativnu mrežu sačinjenu od vizualnih i jezičnih pojmova te dosjetljivih semantičkih analogija.

Plejade iz naslova ključ su imaginarnog šava koji spaja značenja i stvara smisao, svojom simboličkom potentnošću premošćuje udaljenosti i stvara relacije između osobne intime i vječnog univerzuma, neizvjesne sadašnjosti i drevne mitologije, uspostavljajući posve nova mjerila. Suočena s činjenicom o postojanju sedam kvržica u njezinim grudima, autorica se pred ekranom vlastita računala otiskuje u asocijativnu potragu za značenjima kojima će pripitomiti svoje strahove, a prijetnju potencijalne bolesti omotati utješnom gestom postupne gradnje nekog dubljeg smisla. Formiranje vizualnih paralela između satelitskih snimki površine Mjeseca i ultrazvučnih snimki vlastita tijela podudara se sa stvaranjem veza između različitih jezičnih pojmova i simbola koji datiraju čak u antičko razdoblje. Tako će vjekovnom simbolikom prožeta brojka sedam, podržana vizualnom analogijom između snimki nebeskog i vlastitog (ženskog) tijela, navesti autoricu da kvržice nazove plejadama, prema 440 svjetlosnih godina od Zemlje udaljenom zvjezdanom skupu. Poznat od pamtivijeka, ovaj zvjezdani klaster svoje mjesto zauzeo je i u antičkoj mitologiji, pa se u staroj Grčkoj plejadama nazivalo sedam sestara koje je Zeus pretvorio u zvijezde. S jednakom se lakoćom u filmu Mateje Zidarić metaforički prevladavaju udaljenosti i pomiču mjerila: ono mikro odjednom se pretvara u makro, daleko postaje bliskim, a perspektiva uzmiče pred ustaljenim obrascima, otvarajući prostor za jedno drugačije gledanje. Pogled uperen ispred, u ultrazvučnu sliku i u ekran računala pomoću kojeg se autorica otiskuje u proces suočavanja i prihvaćanja neizvjesnosti, pogled je uperen uvis, u univerzum, a u onom osobnom, posve intimnom, anticipira se odraz općeg, univerzalnog.

Slojeve asocijacija i značenja koji se u filmu neprestano stvaraju i rastvaraju prati i montaža koja različite vrste slike tretira tako da ih fragmentira, preklapa i sedimentira – preko ultrazvučnih i satelitskih snimki pojavljuju se naizmjenično WhatsApp poruke, kadrovi scrollanja Googleom ili pak web kamerom zabilježeni video zapisi autorice. Fragmenti digitalnih slika utiskuju se jedni na druge metodom koja oponaša copy-paste mehaniku digitalne kulture, čiji audio pandan pronalazimo u zvučnoj slici sastavljenoj, primjerice, od klikova računalnim mišem, zvučnih signala WhatsApp aplikacije i sl. Jednostavna sredstva i gotovo prozaičan tehnološki instrumentarij Zidarić vješto koristi kako bi proizvela nove, evokativne relacije između reproduciranih slika i jezičnih pojmova, stvarajući na temeljima takvog gotovo efemernog vizualno-zvučnog izraza delikatno filmsko ostvarenje o dinamikama ljudskog uma u neprestanoj potrazi za smislom.

Jelena Pašić

Jelena Pašić

Jelena Pašić (1986., Zagreb) diplomirala je povijest umjetnosti i kulturnu antropologiju nazagrebačkom Filozofskom fakultetu...

Svi članci

Posljednje objave