U sjećanje neumornoj tajnici – Branki Špoljar-Turkalj (1939-2020)

8.11.2020.

Branka Turkalj (u sredini) na snimanju filma Mala pljačka vlaka

Branka Turkalj (u sredini) na snimanju filma Mala pljačka vlaka

Prije nekoliko dana zatekla nas je tužna vijest da je 20. listopada 2020. preminula Branka Špoljar-Turkalj, dugogodišnja tajnica Hrvatskog društva filmskih kritičara. Napustila nas je u 82. godini života nakon kratke i teške bolesti ‒ tiho i gotovo neprimjetno, upravo onako kako je izvana izgledala njezina itekako primjetna četvrtstoljetna briga za kritičarski ceh. Branka Turkalj pridružila se društvu kada je još bilo u povojima, dok je njegov prvi predsjednik, Hrvoje Turković, nastojao oko njega okupiti što više aktivnih filmskokritičarskih pera. Oprostila se od tajničke funkcije 2017. godine, kada je brojila više od 100 članica i članova.

Prethodno radeći u administraciji Društva filmskih radnika (današnji HDFD), kako se tada zvala krovna kinematografska udruga, kao i u javnim službama vezanim uz kinematografiju, Branka je donijela sa sobom golemo iskustvo koje je tek osnovanoj udruzi i njezinom relativnom mladom članstvu itekako pomagalo da lakše prebrode registraciju, ustrojavanje, organizaciju aktivnosti i donošenje pravnih akata. S druge strane, njezina dugogodišnja praksa u domaćoj filmskoj produkciji olakašavala je orijentaciju članstva unutar cijelog kinematografskog sustava, kao i prilagodbe njegovim mijenama tijekom vremena. Kao asistentica režije i skripterica istaknutih filmskih redatelja (Bulajić, Mimica, Babaja, Vrdoljak, Bajsić, Zafranović, Šorak i drugi), Branka je dobro poznavala i onaj drugi svijet prema kojem kritičari, već po prirodi svoga posla, moraju držati nužnu distancu.

Branka Turkalj branila je kritičarske boje gotovo majčinski i na sve moguće načine. Uspijevala je to ne samo predanim vođenjem administrativnih poslova i čuvanjem cehovskih „tajni“ – ma tko bio u predsjedavajućem stolcu – a izmijenilo se na njemu tijekom četvrt stoljeća njezina tajnikovanja čak osam predsjednika, već i mudrim savjetima kad god bi se pojavili naizgled nerješivi prijepori unutar članstva ili na relaciji društva s filmskom i širom kulturnom sredinom, čineći sve da društvo bude i prepoznato kao važna i autonomna sastavnica kinematografskog života .