Dvije se stvari moraju priznati Zagreb Film Festivalu: organizacijska fleksibilnost (jer, evo, već drugu godinu zaredom imamo “izvanredno” izdanje festivala, prošle godine zbog zatvaranja Kina Europa kao središnjeg prizorišta brojnih zagrebačkih filmskih festivala, a ove zbog pandemije) i dosljednost, odnosno vjernost programskom konceptu kada je riječ o glavnoj natjecateljskoj konkurenciji.
Pritom moramo imati na umu da sastaviti festivalsku konkurenciju isključivo od prvih i drugih filmova autora nije nimalo lako, pogotovo ako želimo da taj izbor filmova kao cjelina ima “glavu i rep”. Kroz prve i druge filmove autori se u pravilu još uvijek “traže”, stilski i tematski, pa je neku konzistentnost nemoguće očekivati, a i kvalitativni dometi prvih i drugih filmova pojedinih autora nisu usporedivi s dometima prvih i drugih filmova njihovih kolega. Ovogodišnji uspjeh Zagreb Film Festivala, koji se u programskom smislu morao nositi i s milošću i nemilošću distributera i sales kompanija koje su na popis svojih “mušica” mogle dodati barem još jednu (recimo to da ne žele da njihov naslov bude prikazan na “virtualnom” festivalu), jest da je glavna natjecateljska konkurencija bila ujedno tematski raznolika i kvalitativno ujednačena te možda i na za nijansu višoj razini od prethodnih godina, nudeći tako relevantan presjek trendova u suvremenoj kinematografiji.
Samo je film otvorenja, Otac Srdana Golubovića, stavljen inače u natjecateljski program zbog klasifikacije, ali ustvari izvan konkurencije, hrvatskoj publici bio poznat od ranije. Uostalom, riječ je o hrvatskoj manjinskoj koprodukciji u kojoj glavnu ulogu igra hrvatski glumac Goran Bogdan, a vijest da je Bogdan nominiran za nagradu Europske filmske akademije (EFA) koja je stigla nekoliko dana nakon otvorenja festivala i virtualnog prikazivanja filma samo je doprinijela svečarskoj atmosferi, makar virtualnoj. Možda se, doduše, iz susjedne Bosne i Hercegovine pronio koji glas i o filmu Pun mjesec Nermina Hamzagića koji je nacionalnu premijeru imao na “virtualnom” Sarajevo Film Festivalu, također nominiranom za nagradu EFA-e kao najbolje debitantsko ostvarenje, ali ga je hrvatska publika tek sada imala priliku vidjeti. Riječ je o filmu u kojem se miješaju realnost i košmari, drama i triler, angažman i vizualno pripovijedanje, art i žanrovski pristup u središnjoj policijskoj postaji u kojoj inspektor kojeg igra Alban Ukaj čeka vijesti s porođaja svoje supruge i rješava slučajeve koji mu dopadnu u noćnoj smjeni.
O pobjedniku festivala, filmu Oaza srbijanskog autora Ivana Ikića snimljenom u širokoj koprodukciji, ipak nije bilo previše riječi ranije. Film je još uvijek relativno svjež s premijere u sekciji Dani autora venecijanske Mostre, a na ZFF je došao s već nekoliko nagrada u džepu. Radi se o filmu predodređenom da bude veliki festivalski hit – iznimno pažljivo ispričanoj ljubavnoj priči smještenoj u okruženje Doma za mlade s poteškoćama u razvoju. Ikić, koji je već svojim prvim filmom Varvari (2014) nagovijestio sklonost radu s neprofesionalnim glumcima i seciranju makrorazina društva na mikrorazini pojedinačnih sudbina, ovoga puta onima koje inače ne slušamo i od kojih okrećemo glavu daje priliku da progovore, pritom pazeći na etičke i estetske norme.
Društveno deprivilegiranima bavi se i film Slušaj (Listen) Ane Roche De Souse. Podređeni položaj obitelji smještene u središte zbivanja dvojak je: oni su prekarni portugalski gastarbajteri u Londonu, trenutno u “minus-fazi” što se tiče posla i prihoda te s troje djece na brizi, od kojih je srednja kći Lucia gluha. Kombinacija faktora koja uključuje kvar njezinog slušnog aparata i još nedijagnosticiranu tjelesnu anomaliju koja se očituje u pojavi modrica nepoznatog podrijetla na njezinu tijelu dovest će roditelje na metu socijalne službe, inače organizacije sklone brzom i prijekom djelovanju na štetu siromašnih obitelji i njihove djece koju navodno štite. Mlada se britansko-portugalska autorica vodi uzorima Kena Loacha u smislu tematike i narativne obrade te braće Dardenne u stilskom smislu, čime polučuje vrlo solidno i relevantno filmsko ostvarenje.
U pravom trenutku dolazi i film Influencerica (Sweat) Magnusa von Horna, švedskog filmaša s poljskom diplomom i adresom, koji se bavi raskolom između virtualnog i realnog svijeta, internetske slave i osjećaja usamljenosti na privatnoj razini. Prateći svoju protagonistkinju Sylwiju Zajac u raznim situacijama u razdoblju od tri hektična, ali za nju sasvim obična dana, Von Horn nam pokazuje svu ispraznost poze “uspješnosti” fitnes-gurua i sasvim ljudske ranjivosti koja se dozirano dijeli s obožavateljima ako ta karijera nije praćena ispunjenim privatnim životom. Von Hornova režija promišljena je, pametna i inovativna, a glumica Magdalena Kolesnik odigrala je ulogu koja joj može definirati karijeru.
Osobni favorit, međutim, dolazi iz drugog podneblja i sada već teško zamislivog vremenskog perioda. Riječ je o europskom koprodukcijskom ostvarenju Pari iranskog redatelja Siamaka Etemadija, film noiru na temu potrage za izgubljenom osobom usredištenom oko naslovne protagonistice koja ulicama Atene traži svog nestalog sina. Perzijskoj ženi nije strana samo lokacija, već i kultura u kojoj se obrela, ali nju vode majčinski nagon i želja za iskupljenjem jer svoga sina nije pokušala razumjeti u ranijoj fazi života, nastojeći ga modelirati u skladu sa socijalnim normama. Filmovi o sudarima kultura, posebno u ne odveć starom podžanru “migrantskog filma”, nisu naročita novost, ali Pari je prije svega emocionalno iskustvo i sasvim osobno putovanje u srce tame, kako one koja se podrazumijeva za milje margine, tako i one vlastite. Film je premijerno prikazan na ovogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu u sekciji Panorama, ali ipak u jednoj drugoj, pred-pandemijskoj eri u kojoj je izbjeglička kriza još uvijek bila svježa u sjećanju mnogih. S odmakom od nekoliko mjeseci tijekom kojih se život izvrnuo naglavce, Pari djeluje jednako urgentno, snažno i univerzalno.
Ocjene filmova Glavnog natjecateljskog programa dugometražnih igranih filmova 18. Zagreb Film Festivala:
Otac – 7.5 / 10 (izvan konkurencije)
Pun mjesec – 7 / 10
Oaza – 8.5 / 10
Slušaj – 7.5 / 10
Influencerica – 7.5 / 10
Pari – 8.5 / 10
Gaza mon amour – 6.5 / 10
Slalom – 6.5 / 10
Sirotište – 6.5 / 10
Havel – 5.5 / 10
