Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Picture of Marko Stojiljković

Marko Stojiljković

Rođen u Beogradu 1983. godine. Završio osnovnu i srednju školu, kao i studije menadžmenta u kulturi i umjetnosti na Akademiji lepih umetnosti u rodnom gradu. Apsolvent novinarstva i menadžmenta masovnih medija. Živi u Sloveniji. Kao dijete bavio se glumom na filmu i televiziji, pa tvrdi da poznaje sistem i iz prakse. Filmskom kritikom se amaterski bavi tijekom cijelog svog života, a profesionalno od 2013. godine. Piše na srpskom, hrvatskom, slovenskom i engleskom jeziku.Autor dnevno aktivnog bloga Film na dan. Objavljivan na hrvatskim web portalima FAK.hr (gdje je i urednik festivalske rubrike), Monitor.hr, Lupiga.com i u časopisu Identitet. Suradnik u emisiji Filmoskop na trećem programu Hrvatskog Radija. Na međunarodnom planu, objavljivan u ljubljanskoj filmskoj reviji Ekran na slovenskom jeziku, kao i na web portalima Nisimazine.org i Cineuropa.org na engleskom jeziku. Redovni posjetitelj filmskih festivala u regiji i Europi (Grossmann, LIFFe, ZFF, Fest, SFF, Kino Otok, Crossing Europe, IFFI, Black Nights Film Festival, Viennale). Programski suradnik Grossmannovog festivala fantastičnog filma i vina koji se održava u Ljutomeru.

Svi članci

Tri filma u glavnoj natjecateljskoj konkurenciji za nagradu Tigar svakako su velik uspjeh regionalne kinematografije, a ako promatramo iz striktno hrvatskog kuta, on se čini još većim, budući da se tu radi o jednoj većinskoj produkciji i dvije manjinske koprodukcije.
Osim u specifičnim okolnostima, kratki metar u pravilu stoji u sjeni u dugog. To nije slučaj samo u Hrvatskoj, niti u regiji, već u kinematografiji globalno, budući da je kratki metar teže distribuirati izvan uhodanog festivalskog ciklusa.
Prešernova pjesma Zdravljica, od čijih se nekoliko kitica sastoji slovenska himna, prema idejama Francuske revolucije poziva na bratstvo među ljudima i narodima.
Iako se u domaćem javnom diskursu Hrvatsku sve više profilira, bilo kao centralnoeuropsku, bilo kao mediteransku državu, dok se asocijacije na Balkan i bivšu Jugoslaviju uglavnom izbjegavaju, stvarnost dosta često demantira te „pobožne želje”, i to po pravilu čini vrlo glasno i jasno.
Ove je godine, čini se, Slavonija u trendu, makar kao kulisa u hrvatskoj kinematografiji. Naime, u glavnom nacionalnom programu ovogodišnje Pule imamo čak tri „slavonska” filma. Među njima itekako ima razlika, ali po svim linijama podjele dva imaju sličnosti, dok im je treći suprotstavljen.
Kao svake godine, i ove je početkom ljeta u češkom topličko-turističkom gradu Karlovy Vary održan filmski festival A kategorije.
Programiranje festivala kao što je Subversive može se pokazati kao veliki izazov, u obzir treba uzeti, i ako je moguće pomiriti, nekoliko faktora.
Za početak, komadić trivije koje možda do sada i nismo bili svjesni, a može dobro doći i sastavljačima pitanja i natjecateljima na amaterskim kvizovima. Jeste li znali da je prvi poljubac između dva muškarca zabilježen na filmu bio onaj u uratku Čiča-Ilije Stanojevića, Život i delo besmrtnog vožda Karađorđa iz 1911. godine?
Budući da su pisac i redatelj zajedničkim snagama napisali scenarij, te da obojica manje ili više koketiraju sa žanrovskim pristupom stvaralaštvu...
U posljednjih dvadesetak godina, čini se da ja Wim Wenders donio sve same krive odluke koje su utjecale na to da izgubi status filmskog genija kakav je u prošlom stoljeću uživao...