Kategorija: Kritike | Zona Filma

Mirotvorac – Zašto je ubijen Josip Reihl-Kir?

Autori filma, redatelj i scenarist Ramljak te scenaristi Drago Hedl i Hrvoje Zovko, uz razvidan doprinos montažera Damira Čučića, zauzeli su jasan i odlučan stav kojim su namjerili zanemariti potencijale senzacionalističkog burkanja i eventualnog bockanja starih rana lako izvedivim udarcima, već su podsjećanju na nemilu tragediju pristupili marnim istraživanjem, predstavljenim u mirnom, staloženom, nehuškačkom, nezapaljivom tonu koji se nadaje pomirljivo objektivnim, staloženim izlaganjem, nepristranim iznošenjem podataka i prisjećanja svjedoka i sudionika vremena i događaja, znalački uvezenih u zaokruženu pripovijest bez nedvojbenog zaključka i bez sretnog svršetka.

Dobra djeca – Šutnja je zlato

Distributerskom voljom ili slučajem se dogodilo da su se u hrvatskim kinima istodobno pojavila dva domaća dugometražna ostvarenja primarno zasnovana na međuigri dvoje glumaca/protagonista. Ta je utemeljenost tek načelna jer zahvaljujući spretnosti i umijeću njihovih redatelja oba – i to svaki na svoj način – čudnovato izlaze iz zamke hermetičnosti, ako istu doživljavamo u pejorativnom kontekstu.

Jedina zemlja – Obespravljeni u Masafer Yatti

Djelo dinamičnog, bibavog ritma razmjerno pravilno izmjenjuje vizualno i emocionalno uzburkane prizore izraelskih rušilačkih pohoda s prizorima smirenijeg poćuta, ostvarenih u predasima između navala neumoljivih bagera, a u kojima Masaferjaćani, a ponajviše Adra i izraelski mu drug, angažirani posjetitelj Abraham, kontempliraju neizglednu prošlost, sadašnjost i budućnost seljana i vazda napetog izraelsko-palestinskog odnosa, a u kojima će se naći i poneki kadar zamjetnije estetizacije.

Peter Wollen: Znakovi i značenje u filmu – Artikulirati učinak filmskog

Danas kanonsko djelo filmske teorije, kojoj je uvelike i odredila put, knjiga Znakovi i značenje u filmu Petera Wollena ipak je u vrijeme objavljivanja predstavljala pionirski pothvat. Sintetizirajući domete strukturalizma i primjenjujući autorsku teoriju, prije svega na niz američkih redatelja, Wollen je "otključao" raspravu o filmskom mediju iz perspektive estetike i kulture općenito.

Sjećanja u polaroidima – Tko još razvija film?

Mislim da su mi, kad su u pitanju slike koje generira umjetna inteligencija, korisničke želje najveći misterij. Lako za to što je proizvod najčešće poprilično loš; ali zašto bi itko htio da ta slika postoji?

KIX – Odrastanje na rubu društva: između igre i preživljavanja, bunta i odgovornosti

Sniman tijekom perioda od dvanaest godina, film strpljivo bilježi burno odrastanje dječaka Sanyija u Budimpešti i njegovu transformaciju od malog buntovnika s ulice do problematičnog adolescenta.

Hladi li sadnja drveća naš planet – Namjena kao film?

Iako je samorazumljivo da namjena, odnosno želja za stvaranjem određenog djela kao i specifični umjetnički koncept postoje iza svakog filma, s razvojem, a i potrebom suvremene (filmske) industrije, pojavila se specifična filmska forma čiji je naglasak isključivo (možda i jedino?) na njegovoj direktnoj svrsi usmjerenoj targetiranoj publici i prikazivačkoj platformi. No, što je uopće filmično u namjenskom filmu, što ili koja je namjena namjenskog filma? Drugim riječima, na što da se fokusiramo u njegovoj analizi i promišljanju?

Radije bih bila kamen – Filmska oda krajoliku koji nestaje

Prostor kao tkivo podložno iščitavanjima različitih narativa, tragova i otisaka, odnosno prostor kao proizvod vremena i društvenih promjena, može se promatrati kao provodna nit bogatog dokumentarno-eksperimentalnog opusa multimedijalne umjetnice i filmske autorice Ane Hušman.

Bol – Otisak čistog arta

Malim svjetlosnim intervencijama, čak mikro diverzijama ili naprosto optičkim senzacijama koje sam ne proizvodi, nego zamjećuje i bilježi u svom domu, Faktor usložnjava jednostavan dokumentarni prosede. Remeteći lirskost opisa vlastite svakodnevice rastrzane tegobnim manifestacijama progresivne bolesti, redatelj na planu forme konkretizira svoj osjećaj izglobljenosti i dezintegracije.

Veljko i Milivoj Popović: Žarko, razmazit ćeš dite! – Koktel emocija, obiteljske humoreske i kronike izgubljenog vremena i države

Zahvaljujući određenim ilustracijama Tisje Kljaković Brajić i poglavljima njezine spomenute knjige U malu je uša đava te autoričinom koscenarističkom doprinosu, Popovići su kroz trinaestominutni film Žarko, razmazit ćeš dite! uspjeli uloviti esenciju predloška, osjećaje nostalgije i topline bezbrižnog odrastanja jedne djevojčice, točnije, same autorice u Splitu 80-ih godina prošlog stoljeća pa sve tamo do prvih ratnih uzbuna na pragu novog desetljeća.