Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Ovogodišnji pobjednik Rotterdam film festivala, kojem je peteročlani žiri veliku nagradu dodijelio jednoglasno, nekoliko je mjeseci kasnije osvojio i glavnu nagradu u igranoj konkurenciji 19. Subversive film festivala. Varijacije na temu autorskog tandema Jasona Jacobsa i Devona Delmara traju tek sat vremena i podijeljene su u pet epizoda koje prikazuju pet dana u životu 80-godišnje Hettie i nekolicine drugih stanovnika Kamisberga.
Ovogodišnja Liburnia, iako to njeno vodstvo možda neće tako vidjeti, imala je tu sreću da je i prije samog početka proizvela mali „skandal“ u filmskoj zajednici. Neki od autora prijetili su povući film iz konkurencije, reagiralo je strukovno društvo filmaša bez navođenja „krivca“, a Facebook komentatori natjecali su se u hejtu prema animiranoj špici festivala odrađenoj korištenjem AI tehnologije.
U bogatom glavnom programu ovogodišnjeg Cinehilla – sazdanom sve od kanskih laureata do debitantskih uradaka međunarodnih filmašica i filmaša koji su se ranije istaknuli na drugim festivalima – zapažamo tematsko preklapanje nekolicine naslova koji, dakako, zauzimaju različite formalne i pripovjedne pristupe.
Kad je sredinom devedesetih Hakim Bey postavio pitanje: "Turizam i terorizam: u čemu je uopće razlika?", nije ni u primozgu imao film kojeg će tridesetak godina kasnije režirati jedan autsajder jedne male kinematografije jedne države koja je sve dala u jedan izvor prihoda.
Kristalni planet jedan je od najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije. Njegovi početci sežu u sredinu 1990-ih godina.
Hommage, prateći program 73. Pulskog filmskog festivala, ponudio je dvije posvete filmskim stvarateljima – snimatelju i redatelju Nikoli Tanhoferu (1926.-1998.), povodom stote godišnjice rođenja, te scenaristici i redateljici Vlasti Lah (1913.-1978.), povodom knjige i dokumentarnog filma o njoj te restauracije filmova koje je režirala.
U glavnom programu 73. Pulskog filmskog festivala, ali izvan natjecanja, prikazana su tri debitantska cjelovečernja igrana filma troje dosad uglavnom nepoznatih autora, snimljena uz minimalnu potporu javnih izvora financiranja ili potpuno bez njih. Naziv tog rukavca bio je Druga scena.
U središtu dvaju nagrađenih filmova nalazi se pas, jedan fikcijski, a drugi zbiljski, povijesni, pa zatim fikcionaliziran.
Ugrinov film se može okarakterizirati kao predstavnik slow cinema pogleda na filmsko stvaralaštvo u kojem je akcije malo do nimalo, ali zato plijeni gustom atmosferom.
Kao filmski autor, Miroslav „Miša” Terzić ne bježi od teških tema i istinitih događaja iz traumatične srbijanske prošlosti i sadašnjosti. Njegov prvijenac Ustanička ulica (2012) bavio se temama ratnih zločina, istrage istih i suočavanja s prošlošću