Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Nakon premijere 15. svibnja na ovogodišnjem, 79. Filmskom festivalu u Cannesu, u nenatjecateljskom programu Ponoćne projekcije (Midnight Screenings), Kolonija se još nije počela distribucijski prikazivati gotovo nigdje u svijetu, osim u domovini, tako da je ponuda filma na Zagreb Fantasticu za ovdašnje zainteresirane nemali zgoditak. 
Premda je film strukturiran oko kretanja između dvaju gradova i izmjene krajolika, pravo putovanje odvija se na psihološkoj, političkoj te sociološkoj razini.
Nije prvi put da Festival mediteranskog filma Split muku muči s institucionalnom financijskom podrškom, kao ni nedostatnom medijskom vidljivošću na nacionalnoj razini, međutim prvi se put u gotovo dva desetljeća dogodilo da se predstavnici gradskih vlasti nisu pojavili na svečanom otvaranju festivala. Na prepunim Bačvicama, dakle, tog 11. lipnja, nije bilo ni gradonačelnika, ni njegove zamjenice, čak ni pročelnice za kulturu.
Nakon svojedobne odluke o uklapanju dugometražnog natjecanja u redovno izdanje i prelazak na godišnji ritam, vodstvo Animafesta dugo je tražilo formulu festivalskog suživota kratkog i dugog metra.
Nesiguran i maglovit povratak kući – onom nepredvidljivom i psihološki udaljenom, a ipak emocionalno trajno prisutnom krajoliku – otvara pitanja o značenju doma i načinima na koje ga iznova pronalazimo pri svakom povratku. U prostoru gdje se sjećanja, čežnje za djetinjstvom i osjećaj nekadašnje sigurnosti neprestano prepliću, dom se ukazuje kao mjesto istodobne bliskosti i otuđenja.
Vienna Shorts već je godinama jedno od najvažnijih austrijskih, ali i srednjoeuropskih mjesta susreta kratkometražnog filma: festival koji kratku formu ne tretira kao pripremu za "pravi", dugometražni film, nego kao zasebno umjetničko polje, prostor koncentracije, rizika i formalne slobode.
Premda Srour ponajprije teži tomu da prenese poruku, dok joj slikovna estetika nije od prvog interesa, već u potpornoj, pridruženoj ulozi, filmovi u tom pogledu nisu snimljeni nemarno, već s mnogo pozornosti.
Cannes se promijenio. I kao grad i kao festival. Narasli su. U tvrđavi turizma stoji tvrđava filma.
Bizarnost priče o ogorčenim proleterskim duhovima koji opsjedaju kućne aparate kao alegorijskog medija komuniciranja uzroka i posljedica klasne nesolidarnosti idealan je parnjak visoko stiliziranom i apsurdnom vizualnom prosedeu Boonbunchachokeovog debija.
Među nagrađenim filmovima 22. ZagrebDoxa našla su se dva što tematiziraju pobune u vazda nemirnom Iranu.