Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search

Dani uz sapunice, susjedu i paune

Naslov originala: 1001 noć | Godina: 2023 | Trajanje: 13 minuta | Zemlja proizvodnje: Hrvatska | Režija: Rea Rajčić | Scenarij: Rea Rajčić | Producent: Eclectica, Tina Tišljar i Rea Rajčić
1001 noć – redateljica: Rea Rajčić

Već je nekoliko godina uvriježeno da se hrvatske filmove, i dugometražne i kratkometražne, prijavljuje na što prestižnije strane festivale. Ondje imaju svjetske premijere, često dobiju nagrade i priznanja, a tek potom dođu na hrvatske festivale i u kina. Dug je to put, od zamisli do realizacije i prikazivanja. U tomu pomaže HAVC, a često i koprodukcije, osobito za cjelovečernje filmove. I već se više godina akademski filmski obrazovane osobe – glumci, montažeri, producenti… sve više upuštaju u redateljske vode. Dakako, ima i onih koji dolaze iz neakademskoga, amaterskoga klupskoga miljea.

Tako se i hrvatski kratkometražni dokumentarni film 1001 noć redateljice i scenaristice Ree Rajčić prvo otisnuo u svijet, u daleku nam Kanadu, i na prestižnom 48. Toronto International Film Festivalu, u programu Short Cuts, održanom od 7. do 17. rujna 2023. godine, imao svjetsku premijeru. Ondje je bila autorica s gotovo cijelom filmskom ekipom. Rea Rajčić diplomirala je  produkciju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti gdje sada predaje, i vlasnica je produkcijske i postprodukcijske tvrtke Eclectica. S mnogima je vrlo dobro surađivala dok je radila u odnosima s javnošću u jednoj bivšoj distributerskoj tvrtki. Taj dokumentarac joj je prvi redateljsko-scenaristički uradak. Kako je izjavila u medijima, dogodio se spontano kada je u Splitu, gradu u kojem je rođena, boravila kod svoje tete Eme (85) i vidjela njezinu svagdašnjicu.

A teta Ema živi u stanu na Gripama, posebice zanimljivome dijelu grada u kojemu obitavaju posve opušteno i udomaćeno paunovi! Poslijepodneva i večeri gospođa Ema provodi sa susjedom Majom (80) koja joj dolazi i zajedno gledaju turske sapunice na televiziji, živo raspravljaju o likovima i događajima kao da su stvarni i, jasno, i o svojoj svakidašnjici. U lijepo i ukusno uređenom stanu tako dvije gospođe krate i provode svoje dane, te ispunjavaju samoću i izbjegavaju usamljenost. U poznim godinama, kada su ostale same, dogodilo se novo zajedništvo, mikrokozmos koji daje smisao životu.

U filmu vidimo Emu i Maju samo u dnevnom boravku, čujemo njihov razgovor i glasove iz serije. U cijelom filmu kadrovi su statični, uglavnom dugi, snimljeni vještom kamerom i lijepom fotografijom. Bilježe se pojedinosti u stanu, ukrašeni zidovi, a kontrast zatvorenom prostoru jesu kadrovi paunova okolo kuće, na cesti, u četvrti, koji često kriješte i šepure se svojim raskošnim šarenim repovima. Ta izmjena interijera i eksterijera, i pokoji kadar koji prikazuje pogled na Split, u jednoličnom ritmu umjerena tempa, zaokružuje taj svijet, u čijoj je pozadini izvanprizorna diskretna glazba i često razgovor u offu. Taj opservacijski, atmosferičan i egzistencijalistički dokumentarac veoma je dobra poetsko-estetska cjelina u 13 minuta.

U filmu višestruku simboliku ima naslov – 1001 noć. Nije to samo naslov jedne od turskih sapunica, već i istoimene knjige starih priča iz arapske, perzijske književnosti nastale između 800. i 900. godine. Povezuje ih lik perzijske kraljice Šeherezade koja ih je svake večeri pričala kralju da bi si produljila život. I u turskim serijama ima likova s tim imenom, ali ne i značenjem. Broj je i simboličan, nije konkretan, jer predstavlja trajnost, nastavak života. Tako i Ema i Maja svojim zajedništvom, druženjem, razgovorom i gledanjem televizijskih serija ispunjavaju i osmišljavaju svoj dan i uzmiču samoći i usamljenosti. Daju time i lijep primjer ostalim ljudima u današnjem, nažalost, najviše individualističkom i egocentričnom društvu, u kojem su im usamljeni ljudi gotovo nevidljivi. A Ema i Maja, kao prave Splićanke, razgovaraju i o Hajduku i utakmicama!

Orijentalistički, egzotični ornamenti, koji se povezuju s Turskom, prisutni su i na mnogim ukrasnim predmetima i tepisima u stanu, a ima i oslikanih zidnih tanjura s paunovima. Oni su svojim repovima poveznica s istočnjačkim koloritom. No ono što je osobito zanimljivo jest plakat za film izrađen, odnosno dizajniran upravo u tome turskom orijentalnom stilu, s tepihom i dvama paunovima. Osmislili su ga dizajneri Šesnić & Turković. To je dokaz da se doista pomno vodila briga o svakoj pojedinosti u vezi s filmom. Autorica je okupila vrsnu filmsku ekipu, a valja spomenuti odlično kadriranje snimatelja Marinka Marinkića, rad na zvuku Luke Gamulina i Ivana Zelića, te jako dobru montažu Karle Folnović, koja je s redateljicom postigla zanimljiv umjetnički sklad i uporabu filmskoga jezika.

Dokumentarac 1001 noć skladna je minijatura, kriška života, jednostavnost, preglednost, jasnoća, ali istodobno i pozitivan ugođaj, pun energije, vitalnosti, života koji se osmišljeno nastavlja unatoč godinama dviju susjeda. Dobar je to autorski redateljski pristup Ree Rajčić.

Marijana Jakovljević

Marijana Jakovljević

Marijana Jakovljević rođena je u Šibeniku. Živi u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je komparativnu književnost i francuski jezik i književnost.

Svi članci

Posljednje objave