Pandemija COVID-a 19, koja izgleda kao da je nastala u mašti nekog scenarista znanstveno-fantastičnog ili horor filma (tipa “Zaraza” ili “Variola vera”) uništila je mnoge živote ali i onemogućila održavanje brojnih filmskih festivala. To nije slučaj s Fantastic Zagreb Film Festivalom koji se uglavnom održava na otvorenom, na Ljetnoj pozornici Tuškanac, pa se uz pridržavanje epidemioloških mjera održao i ove i prošle godine. Veća ugroza festivalu je kišno vrijeme zbog kojeg je odgođeno nekoliko projekcija pa je i trajanje 11. Fantastic Zagreba produljeno za par dana.
Iako festival ima nekoliko sekcija, glavni program praktički možemo podijeliti na premijerni i kinotečni program filmova fantastike, horora i sličnih žanrovskih ostvarenja. Najzanimljiviji film u ovogodišnjoj premijernoj sekciji bio je kanadski “Izdaja”. Film izgleda kao da ga je režirao Lars Von Trier – imamo melankoličnu glavnu junakinju, rat spolova prikazan uz eksplicitno nasilje i golotinju, mračnu šumu koja utjelovljuje divlju prirodu u kojoj svatko može postati grabežljivac ili lovina te spoj klasične i atonalne glazbe koji efektno gradi uznemirujuću atmosferu. “Izdaju” su zajednički producirali, napisali i režirali Dusty Mancinelli i Madeleine Sims-Fewer koja ujedno i briljira u glavnoj ulozi osvetnice Miriam. Originalni naslov filma, “Violation”, indirektno otkriva da je riječ o filmu o silovanju i osveti, što su česti motivi eksploatacijskih horora u kojima prvo vidimo eksplicitno silovanje, a zatim gledatelj može ‘uživati’ u jednako eksplicitnoj osveti žrtve. No, ovaj art film prvo detaljno prikazuje osvetu pa tek onda suptilno prikazuje silovanje. Osim toga, silovatelj nije prikazan kao brutalni sadist a njegova žrtva/osvetnica je očito traumatizirana i emocionalno poremećena osoba pa izostaje katarza koja bi opravdavala njezino nasilje. Zanimljivo je da pri kraju filma imamo scenu u kojoj junakinju isprovocira svađa agresivnog muškarca i pomirljive žene kojoj svjedoči pored motela. Par se svađa na našem jeziku, a tumače ga kanadski glumci koji su potekli s ovih prostora – Sarajlija Jasmin Geljo i Zagrepčanka Cintija Ašperger.
Mogli smo vidjeti još jedan žanrovski film koji izbjegava klišeje. “Posljednje putovanje” (koje u hrvatskoj kinodistribuciji upravo igra pod naslovom “Paulovo posljednje putovanje”) bavi se predstojećim smakom svijeta, a samo jedan astronaut može spasiti Zemlju od sudara s Crvenim Mjesecom. Holivudski studiji bi od ove priče napravili akcijski SF spektakl u stilu “Armagedona”, a francuski filmaši se barem trude biti drugačiji pa je glavni junak Paul nevoljan da se uputi u takvu misiju i bježi od nje. Francuzi ima bogatu tradiciju SF-a, posebno u stripu, pa je tako njihova strip revija Métal hurlant (koja se u američkom izdanju zvala Heavy Metal) imala jak utjecaj i na izgled modernih SF filmova. Problem je da se taj utjecaj znao iscrpljivati u ispraznoj vizualnosti, a naročito poguban utjecaj na francuski SF ima Luc Besson koji snima djetinjaste filmove poput “Valeriana i grad tisuću planeta“. Ipak, i taj Besson je u svojoj ranoj, neobaroknoj fazi snimao značajne filmove pa je njegov debi “Posljednja bitka“ (1983.) intrigantan SF bez dijaloga, smješten u postapokaliptični svijet ugrožen ekološkom katastrofom, a u filmu glumi i Bessonov budući stalni suradnik Jean Reno. Očit je utjecaj Bessona i na “Posljednje putovanje” – svijet je i u ovom filmu ugrožen zagađenjem i nestašicama, organi reda su represivni paravojnici koji kao da su izašli iz “Petog elementa”, važnu ulogu glumi Jean Reno a glavnom junaku je partnerica djevojčica, baš kao što je to bio slučaj s Natalie Portman i Jeanom Renoom u “Leonu profesionalcu”. Scenarist i redatelj Romain Quirot snimio je film koji je u biti samo produljena verzija njegovog kratkog filma i nema upečatljivu radnju, dijaloge i likove no, za razliku od kasnog Bessona, ima izvjesnih poetskih ambicija i određenog šarma. Nekoliko dojmljivih scena, dobro odabrana mlada glumica (Lya Oussadit-Lessert) i eklektični soundtrack (elektronička glazba, šansone, novovalna “Cambodia“ Kim Wilde) daju naslutiti da bi se od redatelja Quirota u budućnosti moglo očekivati puno više.
Već sam spomenuo strip magazin Métal hurlant/Heavy Metal koji je utjecao na stripove za odrasle ali i animirana djela poput filma “Putovanje kroz tamu” koji je također obilježio ovogodišnji Fantastic Zagreb. Riječ je djelu za ljubitelje mračnog fantasyja u stilu Conana, koje vrvi golim ženama, borbama mačevima i odsječenim udovima. I dok su takve scene u prošlosti bile vrlo provokativne i dio mladenačke kontrakulture, danas je “Igra prijestolja“ uvela sve te motive na TV ekrane pa se čini izlišnim snimati takva djela samo zbog toga. Karakterizacija likova i dijalozi su na razini petparačkih djela, uz obavezni prizor starca koji se stalno zlokobno smije. Ipak, “Putovanje kroz tamu” sadrži i nekoliko prekrasno snimljenih
scena kozmogonije i teogonije u kojima je stvaranje svijeta i bogova prikazano veličanstveno animiranom igrom sjena, svjetla i mraka. Zbog ovih scena je vrijedilo gledati film na platnu i da je oko tih motiva napravljena čvršće zaokružena priča, ovo je mogao biti veliki film.
Na “Vrata u drugi svijet“ ne treba trošiti previše riječi. Niskobudžetni film ima nisku prosječnu ocjenu gledatelja (3.3 od 10) na IMDB-u, a nije dobio ni dobre kritike. Omnibus se sastoji od nekoliko priča povezanih motivom tajanstvenih vrata koja vode u druge dimenzije a najzanimljivija je ona prva u kojom pratimo gimnazijalce koji polagano otkrivaju da se počinje događati nešto neobično. Ostale priče su prilično predvidljive pa ni sam film ne može zaintrigirati gledatelje.
“Breeder“ je danski horor koji se bavi genetičkim eksperimentima nad mladim ženama koje strašno muče i zlostavljaju u organizaciji znanstvenice koja traga za vječnom mladošću. Dobro režiran ali neugodan film se može preporučiti ljubiteljima torture porna, a i ljubitelji društvenokritičnih filmova bi mogli biti zadovoljni prikazom loših korporacija i okrutne mizoginije koji kao da je izašao iz pera Stiega Larssona.
U sekciji Fantastic Retro prikazano je 6 klasika, a najstariji od njih je “Zabranjeni planet“ iz 1956. Film prati ekspediciju koja sa Zemlje kreće na udaljeni planet Altair 4 kako bi otkrila što se dogodilo s kolonijom naseljenika koja je nestala bez traga. Jedan od prijelomnih SF filmova među prvima je koristio elektroničku glazbu za soundtrack i promovirao je lik robota s razvijenom osobnošću. Još uvijek zabavan i uzbudljiv, film modernim gledateljima daje šansu i da upoznaju Leslieja Nielsena u ozbiljnoj ulozi.
“Loganov bijeg“ je snimljen 1976., u doba kada se vjerovalo da će glavni problem budućnosti biti prenaseljenost. Adaptacija istoimenog romana bavi se distopijskim svijetom u kojem uklanjaju svakoga tko navrši 30 godina, a u svijetu vječne mladosti vladaju konformizam i konzumerizam. Iako se trudio osmisliti futurističku scenografiju i kostimografiju, “Loganov bijeg“ danas izgleda zastarjelo, baš kao i njegova kritika hedonizma sedamdesetih. To je osobito vidljivo u dizajnu ženske odjeće, pa tako sve žene u filmu nose mini haljine bez grudnjaka, što se onda smatralo odjećom raspojasane budućnosti. Tako je odjevena i ženska zvijezda “Loganovog bijega“, Jenny Agutter, koja se pojavljuje u još jednom klasiku Fantastic Zagreba, “Američkom vukodlaku iz Londona“.
U tom filmu Johna Landisa pratimo dvojicu američkih turista u Engleskoj koje napadne lokalni vukodlak. Napad preživljava samo David kojeg šalju u London u liječenje, ali s vremenom otkriva da postaje – američki vukodlak u Londonu. Iako ova horor komedija nije ni naročito strašna ni komična svejedno je jako zabavna, s nekoliko jezovitih i zaista duhovitih scena. Zbog toga je imala velik utjecaj na razvoj budućih horor komedija, a i Rick Baker je dobio Oscara za vrhunske specijalne efekte pretvaranja čovjeka u vukodlaka te je ponovno surađivao s Landisom u snimanju slavnog spota za “Thriller“. Vrijedi spomenuti i da se u sporednim ulogama pojavljuju Frank Oz i Rik Mayall, a navodno je John Landis došao na ideju za film tijekom snimanja “Kellyjevih heroja“ – u Hrvatskoj!
Možda i najzabavniji film festivala je “Napad na policijsku stanicu“ Johna Carpentera. Carpenter je planirao snimiti vestern kao što je Hawksov “Rio Bravo“, no kada mu nisu dali sredstva, preradio je scenarij i snimio moderni urbani vestern u kojem multikulturalna banda glumi Indijance, a policijska stanica pred zatvaranjem je tvrđava pod opsadom. Napet poput horora, film je majstorski režiran. Redatelj Carpenter polagano gradi klaustrofobičnu atmosferu, za što je zaslužna i glazba koju je sam skladao na sintesajzeru za samo 3 dana a efektna glazbena tema naprosto ulazi pod kožu i održava tenziju cijelo vrijeme filma.
Najveća poslastica za filmofile bile se projekcije dva klasika Jamesa Camerona, akcijskih SF spektakala koji su ujedno i nastavci: “Aliens“ i “Terminator 2: Sudnji dan”. Osim što su napeti filmovi s uzbudljivim akcijskim scenama i prvorazrednim specijalnim efektima, ta djela su značajna i po tome što su im glavni junaci akcijske heroine, i to desetljećima prije nego što je to bilo popularno i politički korektno. Tako je zvijezda ”Aliensa” Ellen Ripley (Sigourney Weaver) koja u prvom Alienu jedina preživi napad aliena, na veliko iznenađenje publike koja je vjerojatno očekivala muškog junaka na kraju filma. U ovom nastavku ona je pravi ženski Rambo, ali s jakim majčinskim nagonom. Nakon što je saznala da joj je kćer umrla, Ripley praktički posvaja djevojčicu Newt i brani ju od napada kraljice-matice aliena koja se također bori za svoje potomstvo. Što reći – Girl Power s obje strane rovova!
”Terminator 2“ ima sličnu junakinju – Sarah Connor (Linda Hamilton) je također preživjela napad zagonetnog bića, nitko joj ne vjeruje i smatraju je ludom, a ona se od obične konobarice iz prvog Terminatora pretvara u ratnicu koja se gorljivo bori da zaštiti sina Johna. I ne samo to – da bi zaštitila sina od usavršene verzije kiborga-ubojice, Sarah se udružuje sa starim Terminatorom koji sada služi kao zamjenski otac i zaštitnik mladom Johnu. Ukratko, oba nastavka su punokrvni akcijski filmovi u kojem glavnu riječ vode – samohrane majke koje se brinu za svoju djecu! Cameronovi klasici bili su dobro posjećeni pa bi se mogli ponovno prikazati i na nekom od sljedećih Fantastic Zagreb Film Festivala – dobrih kino hitova nikad dosta!