Murphy je mladi filmaš koji s partnericom i djetetom živi u Parizu. Neočekivani poziv majke njegove bivše djevojke Electre oživjet će sjećanje na intenzivnu ljubavnu vezu.
Prije dvije godine Abdellatif Kechiche u Adelinom životu (La vie d’Adèle) pokazao je da su seks i tjelesnost moćno oruđe za govor o ljubavi. Nešto slično pokušao je i Gaspar Noé, no s puno manjim uspjehom. Riječima Murphyja, glavnog muškog lika, Noé nastoji snimiti uvjerljiv film o sentimentalnoj dimenziji tjelesne ljubavi, što mu povremeno polazi za rukom. Scene seksa dugačke su i brižno koreografirane kako mizanscenski tako i u zvuku. Tehnologija 3D-a daje voluminoznost isprepletenim tijelima, a povremeno stvara i efekt da s njima dijelimo isti krevet. No dok Kechiche različitim klasnim i svjetonazorskim silnicama stvara trenje kojim nas zagrijava za intenzitet ljubavnog sjedinjavanja protagonistica, Noé u tolikoj mjeri eliminira sve ono što prelazi prag spavaće sobe da dojam bliskosti, baš kao i tehnologija na koju se oslanja, ostaje na razini optičke varke.
Unatoč povremenim odstupanjima, Ljubav većim dijelom linearno bilježi etape (d)evolucije intenzivnog ljubavnog odnosa u kojem bi se mnogi mogli prepoznati: od početnog zanosa do mučne faze u kojoj partneri ovisni o endorfinima koliko i o kemiji koriste intimu kako bi se međusobno ranjavali. No ono što se događa u životu ne mora nužno biti uvjerljivo kada se doslovce prenese na film pa Ljubav, unatoč povremenim bljeskovima autentičnosti, šepa u nizu suvišnih situacija – što razgovornih, što seksualnih – kojima ne bi škodile dodatne montažne intervencije.
Ljubav u mnogočemu jest tipična za Noéov opus. Baš kao što „vrijeme uništava sve“ u Nepovratnom (Irreversible, 2002.), a Oscarov duh teži povratku na grudi svoje majke u Ulasku u prazninu (Enter the Void, 2009.), tako i Murphy plače (i plače… i plače…) nad ljubavi izgubljenoj u prošlosti. No lišena dramaturške i redateljske vizije kojom je Noé artikulirao zagušujući teret melankolije u prethodnim radovima, Ljubav ostavlja dojam niza adolescentskih opservacija o romantičnim banalnostima kojima, unatoč nesimuliranim penetracijama i ejakulaciji u 3D-u, kronično nedostaje prodornosti i pronicljivosti.
