U hrvatskoj kinematografiji učinjen je i velik korak u primjeni tehnologije, ali i u minimalističkom autorskom prosedeu.
Snimljen je prvi dugometražni igrani znanstveno-fantastični film za djecu u Hrvatskoj nakon rata, Moj dida je pao s Marsa u režiji Dražena Žarkovića i Marine Andree Škop koja je i montažerka. Primijenjene su najsuvremenije filmske tehnologije i tehnike. Film ima najbolje vizualne i specijalne efekte od svih dosadašnjih hrvatskih filmova, sadrži čak i cijelu računalno animiranu sekvencu te se doima kao dio dobre filmske industrije. Doduše, film je snimljen u koprodukciji sa šest europskih zemalja, koje su tomu pridonijele. Za animiranu sekvencu zaslužan je Michal Straus, za osmišljavanje simpatičnoga robota Dode Zdenko Bašić, za njegovu izradu češki robotičari te za odličnu fotografiju Sven Pepeonik.
Djevojčica Lana Hranjec izvrsno je utjelovila lik Une koja gotovo cijelo vrijeme razgovara i druži se s robotom Dodom kojemu je glas posudio glumac Ozren Grabarić. Njihova interakcija bila je vrlo zahtjevna, ali i vrlo uspješna. U filmu glume istaknuti strani glumci čiji je govor sinkroniziran na hrvatski jezik, a njihova je popularnost u matičnim zemljama pridonijela gledanosti filma kod njih. To su norveški glumac Nils Ole Ofterbo u ulozi Djeda i slovačka glumica Petra Polnišova kao njegova kći i Unina mama. Film sadrži motive prijateljstva, zajedništva, žrtve iz ljubavi, ali i vršnjačkoga nasilja. Scenarij je napisan prema motivima pripovijetke Irene Krčelić, a dramaturški je trebao biti jasniji i bolji u završnici filma.
Postignuća filma u tehničkim kategorijama prepoznao je žiri na Pulskom filmskom festivalu, te mu dodijelio dvije Zlatne arene – za vizualne efekte i fotografiju. Film je prikazan na mnogim stranim festivalima, na kojima je osvojio nekoliko nagrada. Budući da je riječ o žanrovskom zf-filmu, ujedno pustolovnom i obiteljskom, vizualna raskoš je dobrodošla jer je fascinantna djeci, posebice osnovnoškolcima kojima je film namijenjen.
Kreativan tim Studija dima, hrvatskoga producenta, osmislio je i objavio edukacijski materijal prilagođen za rad u školi te učenje filmske i medijske pismenosti, što je veoma pohvalno. Rad na filmu za djecu poglavito je odgovoran, a svakom se takvom novom svi vesele, i djeca i odrasli, jer omogućuje i obiteljsko gledanje filma i razgovor. Dobro bi bilo da se u hrvatskoj kinematografiji nastave snimati kvalitetni dugometražni filmovi za djecu i mlade.
Dva dugometražna igrana filma, prikazana 2019. godine a snimljena 2018., obogaćuju hrvatsku kinematografiju posebnostima uporabe filmskoga jezika i time čine pomak od uobičajenoga prosedea te daju izrazitu autorsku i umjetničku crtu i kvalitetu filmu. Minimalističkim pristupom stvoreni su dojmljivi filmski uradci, mali filmovi postali su veliki.
Ljetnikovac[margina]Naslov originala: Ljetnikovac | Godina: 2018. | Trajanje: 74 | Zemlja proizvodnje: Hrvatska | Režija: Damir Čučić | Scenarij: Damir Čučić | Glumci: Vojin Perić, Marina Redžepović, Damir Radić, Krunoslav Heidler | Producent: Spiritus movens |[/margina] redatelja i scenarista Damira Čučića primjer je zanimljive i dobre strukture filma koja ga čini triptihom vrlo lijepo i precizno snimljenim dokumentarističkim stilom, dobro montiranim, odglumljenim, te vizualno veoma estetiziranim. Osobito je dobra kompozicija kadrova, najčešće statičnih i vrlo dugih. Valja istaknuti kameru Borisa Poljaka i montažu Slavena Zečevića. Nastao je u sklopu produkcijske kuće Spiritus movens.
Lada Kamenski[margina]Naslov originala: Lada Kamenski | Godina: 2018. | Trajanje: 75 | Zemlja proizvodnje: Hrvatska | Režija: Sara Hribar, Marko Šantić | Scenarij: Sara Hribar | Glumci: Frano Mašković, Nataša Dorčić, Ksenija Marinković, Doris Šarić-Kukuljica | Producent: Sekvenca, Peglanje snova, Antitalent |[/margina] redateljskoga dvojca Marka Šantića i Sare Hribar, koja je i scenaristica, vrlo se spontano i nenametljivo pretvara u zanimljiv metafilm i to baš o prilikama u našoj kinematografiji, imajući poticaj u scenariju s (auto)biografskim elementima samih sudionikâ u ostvarenju toga filma. Izvrsna gluma i improvizacija svih glavnih glumaca – Doris Šarić Kukuljice, Nataše Dorčić, Ksenije Marinković i Frane Maškovića – pokazuju raskoš njihova glumačkoga umijeća i posvećenosti ulogama koje igraju, i na filmu i u životu. Vrlo lijepu i prikladnu glazbu skladao je Vid Adam Hribar. Film je nastao u produkciji Sekvence i osvojio je niz nagrada i u Hrvatskoj i u inozemstvu. A problem radnica tvornice Kamensko, koji je bio poticaj za film Lada Kamenski, čeka neki novi socijalno angažirani film, u kojem bi one bile glavne protagonistice.
