Sofia Coppola je stanarka New Yorka već punih deset godina, pa je na neki način bilo samo pitanje vremena kada će neki svoj film posvetiti ovome gradu. Sada joj se za to pružila i prilika budući da je Apple TV odlučio, kao i druge streaming platforme, ući i u produkciju filmova. Osim kraćeg dijela filma u kojemu se radnja odvija u Meksiku, ostatak djela posvećen je New Yorku koji vidimo očima više srednje, možda čak i visoke klase jer dobivamo uvid u svijet restorana, ekskluzivnih barova, nevjerojatnih umjetnina koje glavna junakinja drži u svome stanu, smještenom u jako dobrom dijelu New Yorka i dizajnerski minuciozno uređenom.
Radnja filma prati Lauru (Rashida Jones), uspješnu književnicu koja se, čini se, nakon posljednje uspješne knjige teško sastavlja s inspiracijom. U tome joj zasigurno ne pomaže Dean (Marlon Wayans), suprug-radoholičar čija sve češća poslovna izbivanja i bliskost s kolegicom s posla bude u Lauri nemir i sumnje na prevaru. U tome joj ni najmanje ne pomaže otac Felix (Bill Murray), trgovac umjetninama i ženskar koji je godinama varao Laurinu majku, budući da postaje glavni protagonist u jačanju paranoje svoje kćeri. Naravno, na neki čudan način, ovo je Lauri i Felixu ujedno i prilika da vode zanimljive muško-ženske razgovore koji vode priznanjima, začudnim saznanjima, ali i prema čudnom povezivanju oca i kćeri.
Zanimljivosti njihovih međusobnih odnosa, kao i ispovijedi, mogli bismo projicirati i u sam naziv filma. Na engleskome on the rocks višeznačno upućuje ili na piće (često whiskey) s ledom, kojega Bill Murray u filmu često pije, ili metaforički na životnu situaciju u kojoj se netko nasukao, bilo da se radi o braku, kao što možemo nagađati prateći film, ili o nekome duševnome nemiru koji tijekom filma prati glavnu junakinju, kao i nagađanja o stanju njezinoga braka. Naravno, junakinji filma otac u tome ni najmanje ne pomaže. Dok ona svoj brak sve više vidi kao brodolom, on pak svim svojim srcem sudjeluje u cijeloj toj detektivskoj šaradi. Očigledno je da mu je kći jedina žena koju je u svome životu istinski volio te mu se ovime pruža jedinstvena prilika da sa svojom kćeri doživi unikatno iskustvo naknadnog povezivanja što se manifestira njegovovom potpunom predajom da s Laurom istraži bračnu nevjeru.
Od samoga početka rada na scenariju Coppola je u vidu imala žensku glumicu u naslovnoj ulozi, što djelomično proizlazi iz same naravi priče koju je dijelom temeljila na stvarnim događajima iz života svoje prijateljice, a koja je na sličan način špijunirala vlastitoga oca tražeći dokaze za bračne “transgresije”. Rashidu Jones najviše pamtimo u ulozi prodajne agentice Karen Filippelli u američkoj verziji serije U uredu (The Office, Greg Daniels, 2005-2013), a nakon toga kao režiserku (s Alanom Hicksom) nagrađivanoga dokumentarca Quincy (2018) koji je snimila o vlastitome ocu Quincyju Jonesu. Dakle, Rashida Jones nema iza sebe impozantno glumačko iskustvo, poput primjerice Billa Murrayja, ali sa sobom donosi nešto iz vlastitog životnog iskustva s čime je mogla biti al pari ženi koja joj je kreirala ulogu (Rashidina majka Peggy Lipton također je bila glumica). I Sofia Coppola i Rashida Jones imaju očeve koji su, kako je ponekad Coppola znala reći, “veći i od samoga života”, htijući time ukazati na snažnu zasićenost kulturološkim značajem i utjecajem svoga oca. S takvim se teretom zasigurno nije lako nositi, pogotovo sa stalnim uspoređivanjima i traženjima poveznica između stvarnoga života i filmskih svjetova koje stvara.
Takva nagađanja nisu niti ovdje izostala – je li Coppola ponovno pokušala prenijeti dio vlastitoga životnoga iskustva, a onda u to uvukla i Jones kao nekoga tko bi mogao prenijeti emociju, nećemo nikada sa sigurnošću znati. Međutim, prikaz “životnoga iskustva” u filmu budi nam dozu skepse i rezerviranosti. Rashida Jones svoju je ulogu odigrala korektno, no nije nam ostavila pečat uvjerljivosti. Ponekad se čini da je njezine sumnje previše ne uzbuđuju jer na Laurinom licu ne možemo previše toga iščitati. Umjesto osobe koja se sa dvoje male djece nalazi u vrtlogu potencijalne bračne prevare, kao da ispred sebe imamo ženu koja po tko zna koji put ponovno prolazi to isto. Laura će se tek pojavom vlastitoga oca natjerati na poteze za koje niti sama nije vjerovala da ih je sposobna poduzeti, ali ćemo iz njezinih reakcija odmah razumjeti da to doista nije njezin uobičajeni način ponašanja. To će se najviše iskazati u meksičkoj avanturi. Plan je bio uhvatiti Deana u prevari, ali su umjesto s njim Deanovu kolegicu uhvatili u sobi s djevojkom, dok se Dean vratio kući u New York kako bi Lauru iznenadio novim rođendanskim poklonom. Na to je Laura u potpunosti poludjela na svoga oca, prigovorila mu na sebičnosti, kao i na njegovim stalnim bračnim prevarama.
Za razliku od Rashide Jones, Bill Murray je u svojoj drugoj filmskoj suradnji sa Sofijom Coppolom ponovno odličan. Lakoća kojom 71-godišnji glumac donosi filmu dodatnu vrijednost zaista je zaista impozantna, a uloga u kojoj se zatekao kao da je pisana za njega – u dugačkim i duhovitim dijalozima najviše briljira, a u lik posesivnoga oca može uvući i vlastita iskustva kao otac čak petero djece.
U današnjoj filmskoj industriji možemo govoriti o filmovima napravljenima za veliko kino-platno te o televizijskim filmovima. Međutim, pojavljuje se i nova kategorija koju bismo mogli nazvati filmovima za streaming platforme. Sofia Coppola napravila je jedan takav tipičan streaming film, ležernu humornu dramu u kojoj ćete uživati u večernjim satima ili u nedjeljno kasno poslijepodne. Njezini likovi doživjeli su happy end – Laura je supruga dobila natrag, pomirila se s ocem koji će od sada uživati više u ulozi djeda negoli u onoj posesivnoga oca, a uspjeh će doživjeti i Laurin novi roman, detektivska priča bliska njezinom iskustvu špijuniranja partnera. To je kraj s kojim svi mogu biti zadovoljni.
Ocjena: 7/10
