U Filmološkoj biblioteci Akademije dramske umjetnosti, a u suizdavaštvu sa Sveučilišnom nakladom, izašla je iz tiska knjiga Hrvoja Tukovića Rasprava o popratnoj filmskoj glazbi.
U knjizi se kroz analitičku polemiku s različitim varijantama tzv. ‘kompenzacijske teorije uporabe filmske glazbe’ izbistruju ne samo temeljni tipovi filmske glazbe, različiti oblici uporabe popratne filmske glazbe, nego se nudi i sustavna teorija objedinjujuće funkcije popratne glazbe.
Filmska glazba prisutna je gotovo od početka javnog prikazivanja filma, no tek je od ne tako davno postala intrigantnom i naširoko raspravljanom temom podjednako za teoretičare filma kao i za teoretičare glazbe. Primjerice, intrigantnim je pitanjem kako može svojstveno djelo druge umjetnosti, drugoga medija – glazbe – kad ga se »doda« filmu postati gotovo neprimjetnim sastojkom prevladavajuće slikovnoga filma i to se shvaća tako samorazumljivo da se neprimjetnost popratne glazbe postavilo čak kao normu »dobre uporabe« filmske glazbe. No, znači li to da u filmu nema itekako primjetne glazbe? Vezano je pitanje kako uopće uspijevamo prepoznati kad je glazba popratna, dodatkom slici filma, a kad je prizorna, tj. kad ima svoj »realni« izvor u predočenim filmskim prizorima. Uz to, očigledno je uvijek bilo da popratna glazba na različite načine pridonosi doživljajnom učinku filma, ali ključno je pitanje kako to konkretno čini i postoji li neka objedinjavajuća funkcija za sve te različite uporabe popratne glazbe? Na ova pitanja kao i na niz vezanih potpitanja i supitanja pokušava odgovoriti ova knjiga, dajući prilog suvremenoj raspravi o filmskoj glazbi.
