Ako volite animirane filmove i zombije, onda će vam se apsolutno i svakako svidjeti “What’s So Great About That?”, kanal čiji video eseji istražuju veze između medija, filozofije i umjetnosti, te kako se ideje i slike ponavljaju u fikciji i kulturi. Ozbiljno napisane ali pitke tekstove prati dinamična montaža i animacija, citati uglednih teoretičara, inserti klasičnih, poznatih ali i manje poznatih filmova koji zaokupljaju pažnju zahtjevnije publike i razaraju mozak ako kojim slučajem niste prepoznali porijeklo nekog inserta. Zahvaljujući ovom kanalu svakako ćete poželjeti neke filmove ponovo pogledati, a neke ćete skrivečki (zbog srama što ih još niste vidjeli) zabilježiti na svoju “to do” listu.
Iako ptičja gripa trenutačno nije naročito popularna, zastrašujuće inteligentne i sveprisutne vrane koje zauzimaju mjesto nekadašnjih letećih štakora, djeluju svojom brojnošću, glasanjem i drskošću kao likovi iz hororca. Autorica Grace Lee započinje esej Feathered Foes: Birds in Horror ranom serijom fotografija ptica u pokretu Étienne-Jules Mareya i obrađuje simboliku ptica u popularnoj kulturi. Za ptice kao glasnike zla najviše je napravio Alfred Hitchcock koji je osim u svojim “Pticama” često koristio ova pernata i krilata bića ne u naročito pozitivnom kontekstu. Ptice često signaliziraju opasnost i to je već postao pretjerano zlorabljeni kliše, no ako je efektno napravljen, uvijek može naježiti publiku, čak i onu koja zna što može slijediti nakon što se ptica u filmu zabije u prozor.
Jedan zanimljiv video esej bavi se temom antropomorfnih bića koja vrebaju sa svih strana, od mitologije do crtića, govori o tome kako ljudske životinje (ili životinjski ljudi) nisu nužno slatki, te da postoji velika količina nediznificiranih likova koji plijene pažnju svojim avangardnim izgledom i karakterom. U eseju Lisa Hanawalt: Being Human by Being Animal Grace Lee se bavi netflixovim animiranim serijalom BoJack Horsemana, koji, ako vam je promakao… nešto s vama ne štima.
