Nakon dva tematska albuma, od koji je prvi tematizirao snove („Sno sna“), drugi novac („22“), trio Seine prošle je godine izbacio i singl „Riječ“ s posljednjeg, trećeg studijskog albuma „Naizust“. Mnogima nepoznat, ovaj tročlani hrvatski sastav svojim zvukom čak i prosječnome slušatelju daje dojam nečeg neobičnog, drugačijeg, ili jednostavno – svježeg. Upravo takav je i zvuk novoga albuma, koji, za razliku od prvih dvaju, odiše neobičnim i mističnim, no karakterizira ga ona mirnija glazbena nota, uz dostatan glazbeni aranžman koji se može ocijeniti i kao minimalistički.
Videospot za pjesmu „Riječ“ objavila je producentska kuća Moonlee Records, a traje nešto više od četiri minute. S obzirom na mističnu notu same pjesme, glas koji se po boji doima kao posve neodređen, androgin, repetitivno, gotovo govorom kazuje stihove pjesme. Na uopćenoj razini ostaje dojam jednoličnoga, pravocrtnoga koje je lišeno dinamike, zbivanja i kakvih melodijskih skokova. Linearnost pjesme postaje tako hipnotizirajuća, a cijelo se vrijeme povremeno čuje gitara, u gotovo pravilnim razmacima, kao i kakav sintetički „beat“.
Naziv pjesme, možemo ustvrditi, simboličan je, još više poznavateljima ili fanovima ove grupe koji znaju da su njihove pjesme i glazbeni videi u suglasju, pa se tematski, motivski i značenjski prožimaju, što je slučaj i s ovom pjesmom i videom. Pjesma, dakle, nazivom upućuje na dio jezika, riječ, koja je pokretač svega. Kao i u stvarnome životu, riječi su zapravo te koje otvaraju ili zatvaraju koja vrata, riječi su te koje otvaraju vidike, sudjeluju u stvaranju značenja/mišljenja te mašte. O značenju ili pokretačkoj mogućnosti riječi, možda najbolje svjedoči stih (…) „jer svaka tvoja mala riječ može biti veća, može biti peć, pa u njoj izgori cijeli svijet, il’ barem svijeća“.
Sam videospot, vrlo mračne fotografije, prati interijer neodređene kuće, a većinsko je osvjetljenje ono raznih svijeća po stolovima, na ogradi stepeništa, u dijelovima i neonsko svjetlo, a prisutna je i vatra. Neobično, dijelom zazorno, fantastično, pa i mistično, pronalazi se u samom interijeru kuće, u radnjama likova te u njihovim sugestivnim pogledima ili pogledima koji izazivaju osjećaj užasa, primjerice žene kojoj vidimo bjeloočnice. Neobične su likove, valja spomenuti, portretirali članovi beogradskih bendova Turisti, Jarboli i KOIKOI. Kamera pak početno prati lika dok ulazi u kuću, diže se nerijetko u pravcu dolje-gore, zaustavlja se na kojem detalju ili prikazuje što u krupnom planu, cijelo vrijeme u svojstvu pratećeg vodiča koji bilježi i pokazuje detalje kuće kao i prostorije u koje nas uvodi lik s početka.
Također, takva se neobična atmosfera, koja zaziva horor tematiku, a u zametcima podsjeća i na gotsko ozračje, prepoznaje i u kakvim ritualima – likovi koji asinkrono jedu, slikar koji pero umače u riblje oko, žena nad naslaganim knjigama. U takvom performativnim modusu traženoga/ciljanoga, značenjski šireg, kroz kuću nas u svojstvu vodiča vodi lik koji pokazuje prizemlje i gornji kat, te gledatelju dopušta da se kod određenog dijela zaustavi ne bi li promotrio određen trenutak ili detalj, ili pak da krene dalje u razne prostorije kuće.
U mračnome interijeru kuće i atmosferi neprohodnosti ili stanovite težine, riječ je u videu generator koja se ne ostvaruje komunikacijom, već posredstvom kojeg medija, neobične radnje, kao i tome pridodanim značenjem. Riječ je zapravo ta, i/ili njezina odsutnost, koja igra određenu ulogu u stvaranju samoga značenja, odnosno shvaćanju čega. No ovdje je riječ aktualizirana i projicirana semantičkim koje glazbeni video dovitljivo generira.
Dakle, možemo reći i da žanrovski heterogena pjesma u kombinaciji s videom čini tematsko i motivsko jedinstvo. Dakle, i pjesma i video nude mogućnost propitivanja same glazbe, suvremenosti, (ne)mogućnosti komunikacije, stoga i težine riječi, jer „svaka tvoja mala riječ može biti veća, može biti kap pa da s njom pada cijeli svijet“. U tom smislu, radi se o inicijalno svježem autorskom konceptu i promišljanju jezika i govora, što je na kraju i sama redateljica uspjela zaokružiti ovim kratkim, ali vješto urađenim filmom.
