Književni opus Zorana Ferića do sada je obrađivan za televiziju i kratki metar, ali ne i za kino-film. Također, Goran Kulenović je češće dobivao priliku pokazati svoj talent i domete na televiziji (prije svega u serijama kao što su Bitange i princeze i Crno-bijeli svijet) i na kratkim do srednjometražnim projektima i kolaboracijama, uz samo jedan samostalni dugometražni film (Pjevajte nešto ljubavno, 2007) u dosadašnjoj karijeri.
Budući da su pisac i redatelj zajedničkim snagama napisali scenarij, te da obojica manje ili više koketiraju sa žanrovskim pristupom stvaralaštvu, njihova prva suradnja na projektu ekranizacije Smrt djevojčice sa žigicama (upravo premijerno prikazana na Pula Film Festivalu) mogla je otići u dva smjera. Prvi od njih bio bi unekoliko ekstremni i potencirao bi začudne elemente Ferićeva romana, pogodne i podatne za žanrovsku filmsku obradu koja bi mogla rezultirati kino-hitom ili hrabrim, a skupim promašajem. Ferić i Kulenović, međutim, očito nisu bili spremni na taj rizik, pa smo umjesto toga dobili izrazito dijaloški krimi-triler, negdje na pol puta između skandinavskog film-noira i britanskih kriminalističkih televizijskih serija.
Radnja romana je ponešto pročišćena od viška detalja, naročito onih iščašenijih, te paralelnih spona među likovima, ali je centralni prosede ostao uglavnom netaknut. Tako pratimo čovjeka pod nadimkom Fero (Grabarić), povratnika na otok Rab na kojem je proveo veći dio djetinjstva i mladosti, a koji se sada kao specijalizirani patolog na nj vraća nakon razvoda sa suprugom. Na otoku ga čeka staro društvo unutar kojeg su se odnosi unekoliko pokvarili, a možda i stara ljubav (Lopatić), ali idila će biti prekinuta prije nego što počne. S jedne strane, cijeli otok žali za djevojčicom, kćerkom Ferova prijatelja Globusa (Sobin) koja je iznenada preminula od teške bolesti, s druge se sprema meč za opstanak u kvarnerskoj malonogometnoj »beton-ligi«, a s treće, na otoku se dogodilo ubojstvo.
Žrtva je rumunjska imigrantkinja i transrodna prostitutka Marillena, a sumnjivci su muškarci na otoku koji su imali kontakt s njom (poznato iz medicinskih kartoteka, ključna riječ: gonoreja). Među njima ima i otočkih uglednika i Ferovih poznanika. Njega, pak, kao stručnu pomoć angažira prijatelj Mungos (Navojec), sada policijski inspektor. Vrijeme je, pritom, ratno, pa nema ni potencijalne distrakcije u vidu turista.
Kako to Ferić čini u svom tekstu, tako i Kulenović u svojoj režiji puno truda ulaže u oslikavanje finih detalja poput specifičnog dijalekta kojim likovi govore, detalja perioda (što je iziskivalo poseban trud u smislu »šminkanja« inače izuzetno turistički orijentiranog Raba u nešto daleko manje glamurozno, ali impozantno u svojoj derutnoj ljepoti), te detalja otočkog čudaštva i luđaštva o kojem čitamo knjige i slušamo priče gotovo s koljena na koljeno. I doista, glumci su predani likovima, što dosta pomaže kada takve likove teško možemo zamisliti van zadanog Ferićevog i Kulenovićevog »svijeta«, scenografija Veronike Radman je fino evokativna, baš kao i fotografija Mirka Pivčevića, lijepa toliko da dođe do granice nivoa razglednice, ali da tu granicu ne pređe, uz odgovarajuću diskretnu glazbenu podlogu Dubravka Robića.
Sve, dakle, funkcionira savršeno, osim činjenice da je format potpuno promašen. Naime, ovakva diskretna, vrlo klasično režirana adaptacija dosta bolje funkcionira na manjem ekranu i u formatu mini-serije u kojoj bi se odnosi između likova mogli razviti organskije i bez dramaturških prečica, dok bi se interes za centralnu istragu i misterij ubojstva mogao iznova i iznova podgrijavati navođenjem na krive, a opet moguće i objašnjive tragove. Ovako, filmu fali nešto ugođaja spektakla, ponekad čak i iluzije dinamike, da bi u punoj mjeri zasjao u kinu na velikom platnu, o Areni i onom najvećem da i ne trošimo riječi. Možda se tu moglo još i nešto postići s malo više žanrovskog pristupa, uz jače inzistiranje na začudnom, ali to nije put kojim su se odlučili poći Ferić, Kulenović i producenti. Tako smo dobili gledljiv i korektan film koji bi mogao biti bolji kada bi bio hrabriji, uvrnutiji, akcijski dinamičniji i produkcijski još i malo raskošniji.
