Kratkometražni film često je podcijenjena filmska forma koja se smatra amaterskom ili studentskom. Kratki film, u svojoj dužini do 30 minuta (ili 40 po američkom standardu), prognanik je s redovitih kinorepertoara i televizijskih programa, te svoje neobično trajanje projicira uglavnom na specijaliziranim festivalima i festivalskim off programima ili proživljava drugu mladost razbacan po internetskim bespućima. No, s obzirom na mogućnosti i ograničenja kratka forma pruža poseban prostor za stvaranje izuzetnih filmskih djela.
U seriji razgovora #Kratkispojevi družimo se nekoliko autora različitog iskustva i stilova kojima je kratkometražni film glavna izražajna forma te će nam ponuditi svoja razmišljanja kako bi razbili stereotipe o kratkim filmovima.
Filip Mojzeš završio je preddiplomski studij filmske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i diplomski program film.factory na Sarajevskoj filmskoj akademiji. Režirao je i napisao desetak, uglavnom igranih, kratkometražnih filmova u kojima je razvio prepoznatljiv autorski stil. Poznatiji filmovi su mu Šetač (2014.), Smrt bijela kost (2018., segment omnibusa Duboki rezovi), Groblje slonova (2019.) i Angina pectoris (2020.)
