U jeku grafičkih priprema njezine prve filmološke knjige, filmske kritičare i filmologe te kolege iz akademske zajednice kojoj je pripadala, zatekla je i beskrajno rastužila vijest da je u 44. godini života iznenada preminula filmologinja dr. sc. Janica Tomić. Rođena Karlovčanka, podrijetlom i osjećajem pripadnosti Hvaranka/Jelšanka s diplomom komparativne književnosti i anglistike te doktoratom s filmološkom temom, vrlo se rano i na razne načine integrirala u filmsku zajednicu, slijedeći svoju znatiželju širokih intelektualnih i filmskih obzora, a uže istraživački fokusiranu na nijemi, poglavito na skandinavski film kao važnu sastavnicu europske kinematografije.
„Zlatnom“ dobu švedskoga filma, Bergmanu i njegovu filmskom potomstvu posvećivala se u svojim predavanjima na katedri skandinavistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je karijeru već 2005. započela kao asistentica, da bi je nastavila u zvanju docentice. Svoja je znanja prenosila i u izvanakademskom okviru, primjerice, na seminarskim programima Škole medijske kulture „Ante Peterlić“ ili u diskurzivnim programima „Filmska čitanka“ Kinokluba Zagreb. Zbog svoje specijalističke orijentacije, prilično rijetke među domaćim filmolozima, kao predavačica je gostovala na filmskim odsjecima Sveučilišta Lund i Sveučilišta u Stockholmu, te surađivala kao selektorica sa zagrebačkim Festivalom nijemoga filma. Objavljivala je u zbornicima i časopisima (Hrvatski filmski ljetopis, Književna smotra, Umjetnost riječi, Images, Filmonaut itd.) te surađivala s Leksikografskim zavodom Miroslava Krleža (Filmski enciklopedijski rječnik, Leksikon književno-kulturnog nazivlja, Kazališni leksikon, Hrvatska enciklopedija). Bila je redovna članica Hrvatskog društva filmskih kritičara, Hrvatskog filološkog društva i Međunarodne asocijacije komparativne književnosti.
Sukladno primarnim interesima Janice Tomić, njezina prva i još neobjavljena autorska knjiga, koja bi pod naslovom Žive slike/Levande bilder: prilozi povijesti švedskoga filma uskoro trebala izaći iz tiska u izdanju Hrvatskog filmskog saveza, nudi kritički prikaz značajnih fenomena švedske kinematografije u kontekstu skandinavske, ali i šire povijesti filma, s posebnim naglaskom na usporedbama s hrvatskim filmom i filmologijom. U zasebnim esejima obrađene su teme od „zlatnog doba“ švedskog filma nijemoga razdoblja, preko klasika švedske kinematografije u autorskim opusima Ingmara Bergmana i Roya Anderssona, do popularnih fenomena nordijskog noira i filmova Rubena Östlunda te manje poznatog feminističkog filma. Tekstovi u knjizi važno su polazište za razumijevanje novog švedskog filma i njegova utjecaja na tekuću svjetsku kinematografiju, kao i značenja filma za razumijevanje televizije, posebno formata televizijske serije.
Prerani odlazak Janice Tomić veliki je gubitak za Hrvatsko društvo filmskih kritičara i filmologiju, ali i za širu kulturnu javnost kojoj je svojim predanim proučavanjem približavala ne tako daleke, ali ipak nedovoljno istražene predjele europske kinematografije.
