U četvrtak, 1. listopada, u 19 sati u sklopu programa Dokukina u KIC-u, Hrvatsko društvo filmskih kritičara organizira novo izdanje kustoskog i filmskog programa Kritika i društvo, ovoga puta posvećeno arhiviranju i distribuciji (suvremenog) eksperimentalnog filma u europskom kontekstu. Gošće filmsko-diskurzivnog programa su Anna-Karin Larsson, direktorica švedskog arhiva i distribucijske organizacije Filmform iz Stockholma te Angelika Ramlow, voditeljica distribucije s fokusom na eksperimentalni film, instalacije i videoumjetnost u berlinskom Arsenal Filminstitutu.
Program polazi od djelovanja dvaju istaknutih europskih filmskih instituta, koji su tijekom desetljeća razvili zasebne, ali međusobno komplementarne modele rada u području eksperimentalnog filma i videoumjetnosti. Filmform, osnovan 1950. godine u Stockholmu, najstarija je postojeća švedska organizacija posvećena očuvanju, promociji i međunarodnoj distribuciji eksperimentalnog filma i videoumjetnosti. Njegov katalog povezuje povijest švedske filmske avangarde s recentnom produkcijom, pri čemu distribucija ostaje jedan od ključnih načina održavanja filmova dostupnima novim generacijama gledatelja.
Arsenal Filminstitut berlinski je institut posvećen filmu koji povezuje distribuciju i arhiv te kina i festivale. Od osnutka 1963. bavi se poviješću filma i suvremenim razvojem medija, a svoj rad temelji na povezivanju kustoskih, istraživačkih, obrazovnih i distribucijskih praksi. Arsenal organizira i programe Berlinale Forum i Forum Expanded te vodi vlastitu distribuciju i arhivsku zbirku od oko 10.000 naslova, s posebnim naglaskom na avangardni, politički i suvremeni film.
Filmski dio programa sastoji se od projekcije četiri kratkometražna filma iz distribucijskih kataloga Filmforma i Arsenala, povezujući više od sedam desetljeća eksperimentalne filmske prakse i baštine.
Iz Filmformova kataloga bit će prikazana Studie IV: Frigörelse (1954, 8′) Petera Weissa, jedna od ranih filmskih studija ovog njemačkog književnika, umjetnika i redatelja koji je polovicom prošlog stoljeća emigrirao u Švedsku, gdje je vrlo brzo izrastao u važnu figuru švedske eksperimentalne filmske scene pedesetih, obilježenu šarolikim istraživanjem granica filmske avangarde. Četvrta po redu Weissova studija (od ukupno pet), podnaslova Oslobođenje, istražuje motive oslobađanja pojedinca putem stilizirane, snolike i nadrealističke vizure te asocijativne montaže, predstavljajući jedan od povijesnih temelja Filmformova kataloga. S Weissom će, u svojevrsnom dijalogu, biti prikazan suvremeni filmski esej TACENDA – Things [Better] Lett Unsaid; Matters to Be Passed Over in Silence or Not Made Public (2024, 14′) Mehregan Meysami. Fragmentacijom slike, teksta i arhivskog materijala, autorica istražuje odnose jezika, nasilja, povijesti i sjećanja. Polazeći od samog značenja latinske riječi tacenda – onoga o čemu treba šutjeti – film propituje načine na koje (pokretne) slike sudjeluju u stvaranju, prenošenju, ali nerijetko i brisanju povijesti.
Arsenalov dio programa otvara Let There Be Whistleblowers (2005, 18′) Kena i Flo Jacobs, rad u kojem se prizor vlaka koji prolazi kroz tunel i ulazi u stanicu pretvara u intenzivno istraživanje percepcije, vremena i pokreta, potpomognut glazbom kultnog američkog skladatelja Stevea Reicha. Film predstavlja jedan od ranijih pokušaja američkog autora Kena Jacobsa da postupke razvijene kroz analogne filmske performanse i manipulaciju 16-milimetarskom projekcijom prenese u područje digitalne slike, brišući pritom granicu između pronađenog materijala, vizualnog eksperimenta i filmskog performansa. Program će zaključiti film Ovaj poželjni stroj (2026, 17′) srpske redateljice Mine Simendić, prikazan u ovogodišnjem programu Berlinale Forum Expanded, kao i na ZagrebDoxu. Koristeći analogni film istovremeno kao materijal, jezik i predmet vlastite refleksije, autorica iskustvo migracije u Njemačku povezuje s ekonomskim i političkim uvjetima proizvodnje filmske slike.
Kustos programa je Tibor Đurđev.
