Eseji – Zona Filma

Jalova zemlja: Marva Nabili između tradicije i prisilne modernizacije

Danas kada film The Sealed Soil (Khāk-e sar beh mohr, 1977) ponovno možemo gledati na velikom platnu, on se ne vraća samo kao restaurirano djelo nego i kao ispravljena povijesna činjenica. Riječ je o najstarijem u cijelosti sačuvanom dugometražnom filmu koji je režirala iranska redateljica.

Siromašni, sveti i prokleti: Pasolini i nestajanje jednoga svijeta

Pier Paolo Pasolini pripada malobrojnim autorima čiji se filmski opus ne može skoro nikako odvojiti od cjelokupnoga njegovoga intelektualnog projekta. Pjesnik, romanopisac, filolog, esejist, politički polemičar i redatelj, on nije prelaskom na film napustio književnost, nego je potražio medij u kojemu će stvarnost moći govoriti vlastitim tijelima, licima, prostorima i gestama.

In memoriam Milivoj Puhlovski (1947. – 2026.)

Rođen u Zagrebu 1947., diplomirao je filmsku i televizijsku režiju na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti (danas ADU) u Zagrebu, gdje je poslije bio nastavnik i profesor. Njegovi kratki dokumentarni filmovi iz prvog razdoblja karijere privukli su stanovitu pozornost. Prvi put na Divljem zapadu (1974), snimljen u SAD-u (gdje je Puhlovski proveo jedan semestar studija na Columbia Collegeu u Chicagu), nagrađen je Brončanom medaljom za dokumentarni film u Atlanti.

Zrinko Ogresta (1958. – 2026.): Benjamin Button hrvatske kinematografije

Priča o Ogresti priča je o Benjaminu Buttonu hrvatske kinematografije. Zrinko Ogresta rođen je starmali, u jednoj danas već dalekoj, nepodnošljivo staračkoj kinematografiji.

Derek Jarman: Film kao alkemija tijela

Derek Jarman nije bio tek britanski filmski režiser, niti ga je moguće smjestiti u udobnu ladicu nacionalne kinematografije, queer filma, eksperimentalnog art-kina ili postmodernističke preradbe kanona, premda se njegov opus, naravno, neprestano dotiče svih tih područja.

Austrijski filmski muzej: bečko kino u kojem film ne postaje sadržaj, nego iskustvo

Filmmuseum nije samo arhiv koji posjeduje filmske kopije, nego institucija koja vjeruje da film živi onda kada se prikazuje – po mogućnosti u izvornom formatu, u najbolje očuvanim dostupnim kopijama, u izvornoj jezičnoj verziji, uz titlove kada su potrebni.

Tarrorizam: filmski ikonoklazam nade

Béla Tarr je rođen 21. srpnja 1955. u Pečuhu, a preminuo je nakon teške bolesti 6. siječnja 2026. Mjesec dana poslije na njegovom ispraćaju u Budimpešti okupilo se mnoštvo njegovih studenata, mladih filmaša i filmašica iz cijeloga svijeta. Želio je s film.factoryjem osnažiti i povezati nove generacije svjetskog filma za rad izvan filmske industrije: “Vjerujemo da se u dostojanstvo filma u današnje vrijeme može sačuvati samo neprestanim stvaranjem i prenošenjem na novu generaciju, obrazovanu u filmskoj kulturi, kojoj je film jedan od oblika izražavanja osobne i ljudske slobode."

Zdenko Gašparović – dobitnik nagrade Zlatni Oktavijan: Osebujni umjetnik koji je oplemenio hrvatsku animaciju

Nije nimalo pretjerano ustvrditi da Zdenko Gašparović u svojim djelima objedinjuje sve najbolje od Zagrebačke škole crtanog filma. Svu maštovitost, zaigranost, lepršavost i frivolnost s jedne strane, te svu filozofičnost, metaforičnost i sklonost kreiranju slikovitih, neobičnih i začudnih svjetova koji su istovremeno izuzetno slojeviti i bogati značenjima, ali i savršeno komunikativni i zabavni za najširi krug gledatelja.

Prolegomena za zaštitu profesionalnih interesa

Uz sadržajniju i formalno strožu analizu filmova, filmska kritika obnosi ulogu mosta između neprovidnih odluka filmskih žirija i gledateljstva, koje je danas sve zainteresiranije laičkim registrom sudjelovati u diskursu o filmu.

Josta nikad dosta! – Esej posvećen radu Jona Josta

Američki redatelj Jon Jost je sredinom 60-ih odslužio preko dvije godine zatvorske kazne jer je odbio sudjelovati u Vijetnamskom ratu te se već 1968., u jednom od svojih najranijih kratkometražnih radova, bavio odnosom Amerikanaca prema onome što njihova država radi na tuđem tlu.