Nije nimalo pretjerano ustvrditi da Zdenko Gašparović u svojim djelima objedinjuje sve najbolje od Zagrebačke škole crtanog filma. Svu maštovitost, zaigranost, lepršavost i frivolnost s jedne strane, te svu filozofičnost, metaforičnost i sklonost kreiranju slikovitih, neobičnih i začudnih svjetova koji su istovremeno izuzetno slojeviti i bogati značenjima, ali i savršeno komunikativni i zabavni za najširi krug gledatelja. To se lako vidi već samo na primjeru filma Satiemania, njegova eponimnog, antologijskog i najpoznatijeg ostvarenja u kojem je na fascinantan način spojio ne samo animaciju i glazbu Erika Satieja, dodatno pridonijevši njegovoj popularnosti, osobito trodijelnog ciklusa Gymnopédie, nego i raznorodne umjetničke, kulturne i autorske utjecaje, rezultat čega je jedinstvena cjelina koja predstavlja podjednako jedinstveno gledateljsko iskustvo.
Bili vi mladi ili stari, optimisti ili pesimisti, mrzovoljni ili nasmijani, film će vas osvojiti već prvim kadrovima u kojima naslućujete kakva vas smjesa razuzdanog duha i inteligentnog humora, erosa i životne radosti, otklona ka groteski i burleski te zadivljujućeg spoja naizgled nespojivih elemenata očekuje kroz nepunih četrnaest minuta koliko film traje. Satiemania je savršeno modernističko djelo u kojem je Gašparović na fascinantan način uspio spojiti nevjerojatan niz slika i asocijacija, uzimajući ono najbolje i najvrednije od svih utjecaja, od Toulouse-Lautreca i svojih kolega iz Zagrebačke škole do američkih majstora animacije i Disneyjevih klasika. No ti se utjecaji ni u jednom trenu ne svode na puko preuzimanje, nego im autor odaje počast, poigravajući se s njima i stavljajući ih u drugačije kontekste, stalno u savršenom suglasju s akordima Satieove glazbe. Jer, kad otprilike u 40. sekundi filma ugledate čovjeka koji na poseban način šepa dok hoda, to vas neizbježno asocira na Bordovu Školu hodanja, a dok gledate ženska lica i suptilne aktove teško je ne prisjetiti se spomenutog Toulouse-Lautreca. Film osvaja i posebnom poetikom, koja u velikoj mjeri izvire iz osebujnog spoja suptilnog i estetiziranog erosa s naizgled banalnim kadrovima psa koji lovi kost na štapu, i koja u nekim detaljima podsjeća na poetiku velikog meštra stripa Huga Pratta. Kad je riječ o stripu, Krešimir Zimonić je u devetoj umjetnosti najizrazitiji domaći baštinik poetike Zdenka Gašparovića, ili njezin najbliži srodnik.
Satiemania je iznimno bogato, tematski i motivski raznovrsno djelo koje je nastajalo četiri godine, i koje je Gašparoviću zasluženo donijelo ne samo Grand Prix Animafesta nego i nagrade na najvažnijim festivalima animacije kakvi su oni u Ottawi i Oberhausenu. To je bila kruna uspjeha maestra koji je kao redatelj debitirao prije točno šest desetljeća poetikom nijemog filma nadahnutim ostvarenjem Pasji život, čija pozitivna infantilnost, altruizam i odmak prema parodiji i danas djeluju podjednako osvježavajuće i ljekovito. Kao animator, scenarist i redatelj tijekom 60-ih i na prijelazu desetljeća surađivao je na antologijskim domaćim animiranim serijalima Inspektor Maska i Profesor Baltazar, kao i na filmovima svojih uglednih kolega Borisa Kolara (Neman i vi) i Branka Ranitovića (Luda noga, Manevri veliki mali), a s potonjim je i režirao naslove 1+1=3 i Cvijet. Režirao je i kao glavni crtač realizirao šest filmova Profesora Baltazara, koji su i danas podjednako svježi, originalni i razigrani kao i u vrijeme nastanka. Istodobno je počeo suradnju s američkim studijima King Features Syndicate (serijal Mornar Popaj) i Hanna-Barbera (serijal Scooby Doo, Where Are You!), što se tijekom 70-ih nastavilo njegovim radom na čitavom nizu popularnih animiranih serijala. Sve do kultnog filma Heavy Metal, u kojem je kao animator surađivao s velikim autorima ponajprije stripa ali i animacije Nealom Adamsom, Richardom Corbenom, Juanom Giménezom i Berniejem Wrightsonom. Danas njegov rad mogu poznavati i mlađe generacije, jer je kao supervizor animacije surađivao na vrlo popularnom serijalu Rugrats, kao i na serijalima All Grown Up!, Rocket Power i As Told by Ginger. Zdenko Gašparović je jedan od najvećih i najvažnijih domaćih autora animiranog filma, umjetnik koji je hrvatsku animaciju stvarao i oplemenjivao na osobit način. Zlatni Oktavijan za životno djelo Hrvatskog društva filmskih kritičara samo je mala, ali značajna potvrda toga.
