Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search

IN MEMORIAM DRAGANU RUBEŠI (1956-2022) – Odlazak strastvenog filmofila

Dragan Rubeša - fotografija preuzeta sa stranice www.artkino.org
Dragan Rubeša – fotografija preuzeta sa stranice www.artkino.org

14. veljače u 66. godini napustio nas je naš kolega i prijatelj Dragan Rubeša – filmski novinar, kritičar i esejist Novog lista, programski savjetnik Art-kina Croatia u Rijeci, selektor programa zagrebačkog Subverzivnog festivala, a za kolege jednostavno – filmski prijatelj i prijatelj filma. Malo je reći ‒ i jedan od najboljih i najvjernijih. Jer, Rubeša nije bio samo vrsni pisac i poznavalac svjetske kinematografije; bio je i jedan od rijetkih filmofilskih „čistunaca“, bez ostatka posvećen filmu.

Rođen u Opatiji 1956, nakon studija engleskog i njemačkog jezika na riječkom Ekonomskom fakultetu i kraćeg boravka u Velikoj Britaniji, profesionalno se vezao uz Rijeku, ali je po svemu, a naročito po svojoj znatiželji i filmskoj erudiciji, bio građanin svijeta. Umjesto uredskih ili redakcijskih sinekura, koje od filmskih kritičara redovito očekuju i priloge o drukčijim (nefilmskim) temama, svoju „normu“ za preživljavanje i autonomno življenje s filmom on je ostvarivao količinom odgledanih novih (i starih) filmova i o njima napisanih tekstova, ali i riječi koje je u živim konverzacijama strastveno dijelio s kolegama, publikom i filmofilima, često o umjetnicima, naslovima i fenomenima za koje nikada nisu čuli. Glad za filmom bila je tolika da je, bez putnih naloga i dnevnica, šetao svijetom, obilazio kultna kina te redovito hodočastio u Berlin, Cannes i Veneciju. Zato je uvijek bio barem tri koraka ispred nas koji čekamo da nam festivalski selektori i distributeri (često i sumnjiva ukusa) proberu i ponude novo filmsko štivo.

Rubeša je u glavi imao panoramu globalnog filma, ali je u svakom trenutku taj  nepregledni total ispunjen kulturološkim šarenilom mogao zamijeniti krupnim planom, odnosno pomnom ekspertizom nekog (novo) autorskog opusa, nacionalnog trenda, stilske struje ili mješavine filmskih žanrova. S vremenom je razvio i specifične afinitete, naročito onaj prema azijskom filmu, koji smo putem piratske distribucije počeli upoznavati tek potkraj devedesetih. Nisu ga zanimali samo potentni rubovi svjetske kinematografije, već i filmski marginalci i rubne teme, često s queer i LGTB agende. No njegov je pregled svjetske produkcije i povijesti filma bio toliko iscrpan, da je asocijativnom visprenošću i kreativnim perom lako i lucidno povlačio poveznice između davnog i svježe viđenog, između azijskog, europskog i holivudskog filma, između mainstream klasika i (ne)fikcionalne alternative. Njegovi su novinski tekstovi zato imali ne samo informativnu gustoću, nego i esejističku težinu, čak i onda kada je pisao o naizgled efemernim temama kao što su tetovirani likovi, homoseksualizam u vojsci, požuda u svemiru, javne kupke ili čuveni filmski „taksisti“.  I kroz takve motive, pokazujući istodobno i širok i dubok uvid u svjetsko kino, Rubeša je znao prodrijeti do skrivenih, kulturoloških kodiranih značenja i prenijeti ih svojoj čitateljskoj publici. Svjedoče o tome njegovi tekstovi objavljivani u „matičnom“ Novom listu, tjedniku Vijenac, mjesečniku Hollywood i Hrvatskom filmskom ljetopisu, brojni festivalski i/ili programski uvodnici za Subverzivni filmski festival, odnosno riječko Art-kino, ali i za njegova života jedina zbirka kritičkih tekstova Govor o tijelu  (2005), objavljena u izdanju Hrvatskog društva filmskih kritičara.

Za svoje spisateljske vještine Rubeša je od kritičarske udruge kojoj je pripadao davne 2003. dobio godišnju nagradu „Vladimir Vuković“, a prilika za reprizu tog priznanja bilo je mnogo i u narednim godinama, jer je Rubeša pisao i objavljivao bez prekida, kontinuirano živo, superiorno i zanimljivo, a uvijek s višeslojnim uvidima te stilskim i tematskim otklonima od novinske kritike kakvu uobičajeno susrećemo. Moglo bi se reći da je, uvijek srdačan i spreman na dijalog, sa svijetom i komunicirao preko filma i zbog filma, otvarajući nam nesebično prozor prema dalekim i nepoznatim enklavama svjetske kinematografije.

Diana Nenadić

Diana Nenadić

Diana Nenadić (Split, 1962), diplomirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Objavljivala u Slobodnoj Dalmaciji, Nedjeljnoj Dalmaciji, Quorumu, Vijencu, Kolu, Zarezu...

Svi članci

Posljednje objave