Pod sloganom “Film pod zvijezdama – svemir u nama”, održano je 73. izdanje Pulskoga filmskoga festivala od 9. do 16. srpnja. Već nekoliko godina to nije nacionalni festival isključivo dugometražnoga igranoga filma, nego u glavnom programu sudjeluju dugometražna ostvarenja svih filmskih rodova. Koliko god to može zvučati obogaćujuće, toliko su hrvatski dugometražni igrani filmovi izgubili svoj dotad jedini festival.
Možda je dobra strana takve festivalske odluke to što omogućuje da u natjecanju bude hrvatski dugometražni animirani film, a takvi se rijetko snimaju. Ni hrvatski animirani filmovi nemaju svoj festival, pa ni oni kratkometražni, nego su dio Svjetskoga festivala animiranoga filma – Animafest Zagreb ili Dana hrvatskoga filma. Zato je bilo veliko zadovoljstvo u Areni pogledati hrvatsku premijeru animiranog filma Kristalni planet, redatelja i producenta Arsena Antona Ostojića. Bio je to jedan od četiri filma za djecu, kojima su bile posvećene dvije festivalske večeri. Svjetsku premijeru Kristalni je planet imao u češkom Zlinu, a u hrvatska kina stiže 27. kolovoza. Prikazan je i na Cinehillu.
Iznimnu animacijsku i posebice produkcijsku kvalitetu Kristalnoga planeta, koji je nastao na temelju scenarija jedinoga našega oskarovca Dušana Vukotića, kojemu je film i posvećen, prepoznao je peteročlani žiri Glavnoga programa Pulskoga filmskoga festivala. Posebnu Zlatnu arenu za doprinos hrvatskoj animaciji dodijelio je producentu i redatelju Arsenu Antonu Ostojiću. U obrazloženju žiri kaže: “Za izniman doprinos hrvatskoj animaciji ostvaren dugometražnim animiranim filmom, rijetkim autorskim i produkcijskim pothvatom koji oživljava viziju Dušana Vukotića.” Film je usto dobio visoku ocjenu publike 4,738, ukupno treće mjesto, a prvo u odnosu na ostale filmove za djecu, te vrlo solidnu ocjenu filmske kritike.
Kristalni planet jedan je od najambicioznijih projekata suvremene hrvatske kinematografije. Njegovi početci sežu u sredinu 1990-ih godina, kada je o svojoj ideji i viziji filma Dušan Vukotić (1927. – 1998.), oskarovac i najznačajniji predstavnik Zagrebačke škole crtanoga filma, govorio studentu Arsenu Antonu Ostojiću. Vukotić je bio sklon znanstvenoj fantastici i fantaziji, što svjedoče njegovi filmovi, primjerice igrani Gosti iz galaksije (1981) i Sedmi kontinent (1966), te nekoliko kratkih animiranih, među kojima i posljednji Dobro došli na planet Zemlju (1993). Razmišljao je o tomu da napravi hrvatsko-češki igrano-animirani film, ali ga je nagla smrt spriječila. Još tada je surađivao na scenariju s Aleksandrom Žiljakom, koji je završnu verziju napravio s Arsenom Antonom Ostojićem i Amerikancem Brettom Shumwayom. Ostojić je pak desetak godina nakon razgovora s Vukotićem zatražio prava od njegove udovice, glumice Melite Lile Andres Vukotić i dobio ih je. A susret i početak suradnje s češkim koproducentom bio je slučajan, ako slučajnost uopće postoji, ili pak providonosan. Nakon toga, otvorio se dug i zahtjevan put koprodukcije s Češkom i Slovačkom, te naporan rad na animiranom filmu Kristalni planet. Na odjavnoj špici posveta je Dušanu Vukotiću, njegova fotografija i najpoznatiji lik iz Oscarom nagrađenoga filma Surogat. Bilo bi lijepo da se u filmu i likovno nešto napravilo u Vukotićevom stilu. No istina je da je vrlo teško u novi 3D film uklopiti 2D crtež po uzoru na Vukotića.
Češka i slovačka kinematografija poznate su po brojnim uspješnim animiranim filmovima, i to s lutkama i stop-animacijom. No za Kristalni planet odlučili su se za 3D, odnosno računalnu CGI animaciju. Ljudski su likovi stilski slični onima iz američkih filmova, a likovi iz podzemnoga svijeta vrlo su raznovrsni, pri čemu su najsimpatičniji takozvani Gorgoni. Podzemni je svijet bogat koloritom, za razliku od onoga na površini Kristalnoga planeta koji djeluje blijedo-sivo. Odnos površinskoga i podzemnoga svijeta ukazuje na ekološki problem zagađenja vode, koji uzrokuje tvornica i njezin pohlepan vlasnik Mordogan.
Film ima dobru strukturu i redateljski prosede, te preciznu razradu tema i motiva, a time i dobru dramaturgiju i ritam. Arsen Anton Ostojić je vrlo vješt i priznat redatelj s velikim iskustvom u igranim dugometražnim filmovima, čija su čak tri bila hrvatski kandidati za Oscara: Ta divna splitska noć (2004.), Ničiji sin (2008.) i Halimin put (2012.).
Radnja Kristalnoga planeta počinje na uništenoj Zemlji u budućnosti, stotinu godina od sadašnjeg trenutka. Poslije kratkoga uvoda, seli se na Kristalni planet, opremljen najsuvremenijom tehnologijom, na koji djevojčica Rea odlazi s ocem inženjerom. On dobiva posao u tvornici u kojoj treba popravljati roboživotinje, jer žive nisu dopuštene. Vlasnik je Mordokan, proizvođač i zagađivač okoliša.
Na Kristalnom planetu živi dječak Edi, Rein novi susjed, koji ima napornu dadilju drona, dok mu je majka ekološka aktivistica i Mordokanova suparnica na izborima. Međutim, prikazana je samo Reina tuga za majkom, a zašto ostala djeca nemaju drugoga roditelja ostaje nerečeno. No njihove različite osobnosti i druženja pružaju dosta humora, ali i dirljivih, toplih trenutaka prijateljstva i pomoći. Otkriće Burgija i životinjskog svijeta ispod zemlje, poticaj je za još više komičnih scena, ali i Reino i Edijevo zalaganje da im pomognu. Scena u kojoj Burgi razbacuje čarape, moguća je posveta dugometražnom animiranom češkom filmu Neparožderi (2017.), čiji je koproducent A. A. Ostojić.
Vizualno, podzemni je svijet zanimljiviji, posebno u sekvenci o podrijetlu Gorgona. Film provlači motive pohlepe, iskorištavanja radnika, ekoloških politika i bezobzirnosti moći. Epilog donosi ekološku pravdu, važan edukativni moment za djecu, koja će biti najbrojniji gledatelji.
Glazbu za film, koja je sveprisutna, ali nije nametljiva, skladao je Dalibor Grubačević. A Mate Matišić skladao je pjesmu Ana, posvećenu istoimenu liku, koju izvodi Leo Beslać. No postoji i pjesma u sredini filma i na odjevnoj špici Somewhere we all belong, za koju je tekst i glazbu skladala Diane Warren, 17 puta nominirana za Oscara. Dodatne stihove napisala je i pjeva glumica Halle Bailey. Film se kod nas prikazuje sinkroniziran na hrvatski jezik, pa prepjev pjesme ima naslov Gdje ljubav čeka nas i izvodi ju Franka Batelić.
Film je sinkroniziran na pet jezika. U engleskoj inačici glasove posuđuju oskarovci Jeremy Irons, Vanessa Redgrave i Michael York. Time se Kristalnom planetu otvara mogućnost da lakše dospije do što širega gledateljstva diljem svijeta i do festivalskih natjecanja.
