Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Možda će se u nekoj dalekoj budućnosti NAZA moći gledati i promišljati kao klasični dokumentarni film, koji nam donosi nova saznanja ili otvara nove perspektive na poznatu temu, ali u trenutku svog nastanka to nije moguće.
Rođen 1995., dakle u godini kada Bruce Willis u trećem nastavku serijala Umri muški žestoko prigovara voznim mogućnostima Yuga, Filip Grujić prema vlastitom priznanju u filmu nema baš nikakvih sjećanja ni na Yugo, ni na Jugoslaviju u kojem je on tituliran „poslom stoljeća“ s obzirom na entuzijazam glede mogućega prodora na američkom tržištu.
Ulaz u Kronologiju vode može nas zateći nespremne, ali redateljica će nam brzo baciti pojas za spašavanje. Dok se nižu asocijativno povezani kadrovi, u offu slušamo metakomentar junakinje koja nam objašnjava da njezino sjećanje nije linearna priča koja kreće od početka, nego niz fragmenata, ponavljanja i uzoraka.
Čak pet od šest filmova nagrađenih na 22. Festivalu FPS, održanom u zagrebačkoj Kinoteci od 22. do 26. rujna 2026., bilo je izrazito usmjereno na prikaz prostora, ne kao nužnog okoliša neke radnje ili zbivanja, nego kao isključivog ili ključnog objekta predstavljanja.
Razmatranje inozemnih ekvivalenata hrvatskih dokumentarnih filmova bilo bi površno svesti na opravdavanje njegovih tematskih ili formalnih trendova činjenicom da slične interese dijele i strani autori. Naprotiv, međunarodno supostojanje filmova koji se podudaraju temama, no opstoje – kao, što ćemo vidjeti, u ovim trima primjerima – u gotovo oprečnim emocionalnim matricama omogućava nam da uobičajenu dinamiku filmske proizvodnje i recepcije produbimo komparativnim uvidom.
Može li ZLO definitivno pobijediti? Je li »svijet« u kojem živimo izgubio bitku s njime? Što se tu još uvijek može učiniti?  Gotovo jedino što nam preostaje jest UMJETNIČKA intervencija u naše mentalne mape.
Radnja prati Airi (Moeka Hoshi), koja je profesionalni medij i čiji se posao sastoji u pomaganju duhovima zarobljenima između života i smrti. Za razliku od konvencionalnih protagonista horora, koji nadnaravnu prijetnju najčešće susreću kao neshvatljivu i destabilizirajuću pojavu, Airi je doživljava kao sastavni dio svoje profesionalne svakodnevice.
Sedamnaesto izdanje bečkog festivala fantastičnog filma Slash, potvrdilo je da horor odavno nije tek žanr namijenjen izazivanju straha, nego i prostor estetskog eksperimenta, društvene kritike i propitivanja granica filmskog pripovijedanja.
Ovogodišnji pobjednik Rotterdam film festivala, kojem je peteročlani žiri veliku nagradu dodijelio jednoglasno, nekoliko je mjeseci kasnije osvojio i glavnu nagradu u igranoj konkurenciji 19. Subversive film festivala. Varijacije na temu autorskog tandema Jasona Jacobsa i Devona Delmara traju tek sat vremena i podijeljene su u pet epizoda koje prikazuju pet dana u životu 80-godišnje Hettie i nekolicine drugih stanovnika Kamisberga.
Ovogodišnja Liburnia, iako to njeno vodstvo možda neće tako vidjeti, imala je tu sreću da je i prije samog početka proizvela mali „skandal“ u filmskoj zajednici. Neki od autora prijetili su povući film iz konkurencije, reagiralo je strukovno društvo filmaša bez navođenja „krivca“, a Facebook komentatori natjecali su se u hejtu prema animiranoj špici festivala odrađenoj korištenjem AI tehnologije.