Dani hrvatskog filma, održani u zagrebačkom Studentskom centru od 30. siječnja do 4. veljače 1992. godine, bili su prva filmska i uopće kulturna manifestacija organizirana u netom priznatoj samostalnoj državi, Republici Hrvatskoj.
Hrvatsko društvo filmskih kritičara bilo je među utemeljiteljima novo pokrenut „priredbe“, zajedno s Društvom filmskih radnika, Croatian Cinema Poolom, Hrvatskom televizijom i Studentskim centrom Sveučilišta u Zagrebu.
U prvom broju službenog glasila Dana hrvatskog filma „Bulletina“, kojeg sam uređivao, s nadnevkom 28. siječanj 1992. (dva dana prije službenog početka manifestacije), objavljeno je kako je odbor Dana prihvatio prijedlog HDKF da upravo njegovi članovi budu članovi žirija, odnosno da dodijele službene nagrade „Oktavijan“ u trima kategorijama: najbolji dugometražni igrani film, najbolji kratkometražni film i najbolji animirani film.
Radi transparentnosti, da se bilo kakve priče ili pričice o žiriju (i „kuhinjama oko nagrada“) svedu na najmanju mjeru, a na osnovu iskustva stečenog praćenjem pulskog festivala igranog filma, ali i beogradskog festivala kratkog metra objavio sam u „Bulletinu“ spisak tadašnjih članova našeg društva kritičara – možebitnih članova žirija. Novinarski sam to formulirao: „Poziv za akreditaciju je poslan na adrese svih 38 članova Društva“.
Zahvaljujući tome danas pouzdano možemo „rekonstruirati“ sve naše tadašnje članove. Abecednim redom to su bili:
Mira Boglić
Mata Bošnjaković
Joško Čelan
Stevo Hundić
Dražen Ilinčić
Igor Jelić
Dejan Jovović
Veljko Krulčić
Mato Kukuljica
Tomislav Kurelec
Alemka Lisinski
Vjekoslav Majcen
Dario Marković
Krešo Mikić
Dražen Movre
Arsen Oremović
Nenad Pata
Ante Peterlić
Zvezdana Pilepić
Đurđa Polimac
Nenad Polimac
Damir Radić
Dagmar Ruljančić
Ines Sabalić
Mario Sablić
Zlatka Sačer
Igor Saračević
Rudolf Sremec
Ivan Starčević
Josip Steiner
Ivo Škrabalo
Branka Šomen
Dragan Švaco
Vladimir Tomić
Živorad Tomić
Hrvoje Turković
Slaven Zečević
Darko Zubčević
Otad su prošla skoro tri puna desetljeća, dio kolegica i kolega su nas nažalost napustili i otišli u „bolja prisjećanja“ (Boglić, Bošnjaković, Jelić, Kukuljica, Majcen, Movre, Peterlić, Sremec, Steiner, Škrabalo, Tomić), neki su se prestali baviti pisanjem o filmu ili su smanjili intenzitet svog bavljenja ovom „djelatnošću“, ali evo sa spomenutom tridesetosmoricom je započeo rad HDFK u samostalnoj državi.
Za nagrade „Oktavijan“ je u konačnici glasalo, odnosno 22 članova HDFK ocjenjivalo je prikazane filmove. Njih sam poimence javno objavio u sedmom, pretposljednjem broju „Bulletina“ (posljednjeg dana manifestacije, 4. veljače).
U igranoj konkurenciji uvjerljivi pobjednik je bio film „Krhotine“ Zrinka Ogreste (s prosječnom ocjenom 3,8); u kratkometražnoj kategoriji trijumfirao je film „Mirta uči statistiku“ Gorana Dukića (s nevjerojatno visokom prosječnom ocjenom 4,8); dok je animirana konkurencija bila najujednačenija – na kraju je za „koju decimalu“ pobijedio crtić „Anno Domini“ Zlatka Pavlinića s prosječnom ocjenom 3,6.
S distance gledano, bez ikakvih dvojbi može se rezimirati – svoj prvi test u javnosti HDFK je ispunio u cijelosti, bez ikakvih argumentiranih repova.
Jer, bili smo „strogi“, ali i – pravedni!
