Na jubilarnom 20. izdanju ZagrebDoxa u sklopu programa Moj naj Dox članice i članovi HDFK-a biraju svoje omiljene dokumentarce i vode nas na vremeplov kroz 20 godina ZagrebDoxa. Odabrani filmovi nude fascinantan pregled na svijet u kojem živimo i koji kroz ZagrebDox promatramo i promišljamo.
Prvi pobjednik ZagrebDoxa bio je bolno aktualan, suptilan filmski triptih finske redateljice Pirjo Honkasalo Tri sobe melankolije. Tada je bio aktualan rat u Čečeniji, ruski su sinovi s ulica bacani u rovove, a negdje je ispod njih prolazio naftovod od geostrateške važnosti. Upravo je ovaj film kao „svoj“ odabrao doajen hrvatske filmske kritike Nenad Polimac, dok je njegov kolega mlađe generacije Stipe Radić svog favorita pronašao u filmu Snimateljica. U njemu je autorica Kirsten Johnson svoj fokus okrenula moći kamere, prema odnosu onih koji stvaraju slike i onih koji su na njima. U medijatiziranom svijetu poput našeg gotovo da nema aktualnije teme.
Iva Rosandić odlučila se za film jedne od najznačajnijih eksperimentalnih performerica 20. stoljeća, skladateljice i pionirke elektroničke glazbe Laurie Anderson. Gubitak majke, supruga Loua Reeda i voljenog terijera Lolabelle inspirirao ju je na snimanje filma u maniri toka svijesti, Srce jednog psa, u kojem isprepliće slike, animirane sekvence, osobne 8 mm snimke i brojne zapise voljenog psa s vlastitim pripovijedanjem. Film po izboru Višnje Pentić je onaj Gorana Devića naslova Buffet Željezara. Iz opservacijskom tehnikom snimljenih „birtijskih razgovora“ zadnjih tjedan dana buffeta pred zatvaranje dobivamo novi sloj dokumentaristički najsondiranijeg hrvatskog grada, Devićeva Siska.
Dubina dva Ognjena Glavonića eksperimentalno-dokumentarni je triler o masovnoj grobnici u predgrađu Beograda. Film je kao „svoj najbolji“ u ZagrebDoxovih dvadeset godina odabrao filmski kritičar Ivan Žaknić koji je nedavno dobio nagradu Vladimir Vuković za najboljeg kritičara u 2023 godini.
Posljednji je film u ovoj programskoj sekciji onaj s kojim je sve i započelo, a koji je izabrao osnivač i direktor festivala Nenad Puhovski. Bijeli Dijamant Wernera Herzoga prvi je dokumentarac prikazan na ZagrebDoxu, 21. veljače 2005. godine u Kinu Europa. Bila je to prva HD digitalna projekcija u Hrvatskoj za koju se po projektor išlo u Švicarsku, a bio je toliko velik da nije stao u projekcijsku kabinu već samo u gledalište.
