Pier Paolo Pasolini pripada malobrojnim autorima čiji se filmski opus ne može skoro nikako odvojiti od cjelokupnoga njegovoga intelektualnog projekta. Pjesnik, romanopisac, filolog, esejist, politički polemičar i redatelj, on nije prelaskom na film napustio književnost, nego je potražio medij u kojemu će stvarnost moći govoriti vlastitim tijelima, licima, prostorima i gestama.