Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Picture of Ante Pavlov

Ante Pavlov

Ante Pavlov (Split, 1979.) diplomirao je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radio je dugo godina kao novinar u Slobodnoj Dalmaciji, zatim školama stranih jezika, i na HRT-u kao režiser TV-priloga, dok se u zadnje vrijeme bavi lektoriranjem i prevođenjem. Prve je filmske kritike pisao još za gimnazijske novine, ali se pisanjem i objavljivanjem ozbiljnije bavi od 2008. godine, od tada je filmske kritike objavljivao u Zarezu, Hrvatskom filmskom ljetopisu, i drugdje. Osim filma, područje interesa su mu lingvistika i fotografija.

Svi članci

Radnja prati Airi (Moeka Hoshi), koja je profesionalni medij i čiji se posao sastoji u pomaganju duhovima zarobljenima između života i smrti. Za razliku od konvencionalnih protagonista horora, koji nadnaravnu prijetnju najčešće susreću kao neshvatljivu i destabilizirajuću pojavu, Airi je doživljava kao sastavni dio svoje profesionalne svakodnevice.
Sedamnaesto izdanje bečkog festivala fantastičnog filma Slash, potvrdilo je da horor odavno nije tek žanr namijenjen izazivanju straha, nego i prostor estetskog eksperimenta, društvene kritike i propitivanja granica filmskog pripovijedanja.
Danas kada film The Sealed Soil (Khāk-e sar beh mohr, 1977) ponovno možemo gledati na velikom platnu, on se ne vraća samo kao restaurirano djelo nego i kao ispravljena povijesna činjenica. Riječ je o najstarijem u cijelosti sačuvanom dugometražnom filmu koji je režirala iranska redateljica.
Pier Paolo Pasolini pripada malobrojnim autorima čiji se filmski opus ne može skoro nikako odvojiti od cjelokupnoga njegovoga intelektualnog projekta. Pjesnik, romanopisac, filolog, esejist, politički polemičar i redatelj, on nije prelaskom na film napustio književnost, nego je potražio medij u kojemu će stvarnost moći govoriti vlastitim tijelima, licima, prostorima i gestama.
Vienna Shorts već je godinama jedno od najvažnijih austrijskih, ali i srednjoeuropskih mjesta susreta kratkometražnog filma: festival koji kratku formu ne tretira kao pripremu za "pravi", dugometražni film, nego kao zasebno umjetničko polje, prostor koncentracije, rizika i formalne slobode.
Derek Jarman nije bio tek britanski filmski režiser, niti ga je moguće smjestiti u udobnu ladicu nacionalne kinematografije, queer filma, eksperimentalnog art-kina ili postmodernističke preradbe kanona, premda se njegov opus, naravno, neprestano dotiče svih tih područja.
Filmmuseum nije samo arhiv koji posjeduje filmske kopije, nego institucija koja vjeruje da film živi onda kada se prikazuje – po mogućnosti u izvornom formatu, u najbolje očuvanim dostupnim kopijama, u izvornoj jezičnoj verziji, uz titlove kada su potrebni.
Rijetki su kratkometražni animirani filmovi koji u tako zgusnutoj formi uspiju biti istodobno likovno sugestivni, emocionalno precizni i društveno prodorni kao Fačuk.
Iako je u filmsku umjetnost zakoračio tek na polovici života, korejski redatelj ostat će upamćen po jedinstvenom načinu predstavljanja muško-ženskih odnosa, nasilja i duhovnosti te po uvidu u predtranzicijsku Koreju koja mu je obilježila djetinjstvo
Gledljiv psihološki triler visoke produkcije nije, s obzirom na ugledna glumačka i autorska imena, ispunio očekivanja koja je trebao