Nesiguran i maglovit povratak kući – onom nepredvidljivom i psihološki udaljenom, a ipak emocionalno trajno prisutnom krajoliku – otvara pitanja o značenju doma i načinima na koje ga iznova pronalazimo pri svakom povratku. U prostoru gdje se sjećanja, čežnje za djetinjstvom i osjećaj nekadašnje sigurnosti neprestano prepliću, dom se ukazuje kao mjesto istodobne bliskosti i otuđenja.