Zagrebački filmski festival (ZFF) u 22. izdanju donosi opet dobre programe igranih filmova, daje priliku pogledati i puno filmova koji su kandidati svojih zemlja za prestižne nagrade poput američkoga Oscara u kategoriji međunarodnoga filma i »europskoga Oscara«, to jest nagrade Europske filmske akademije (EFA). Ove je godine imao i novost – prvi put su prikazani animirani dugometražni filmovi, i to dva dosad vrlo uspješna i nagrađivana.
Riječ je o latvijskom filmu Poplava, autorskom radu svestranoga Gintsa Zilbalodisa, koji ne samo da je njihov kandidat za Oscara, nego je i finalist EFA-e u kategoriji dugometražnoga animiranog filma, finalist za nagradu publike Lux Europskoga parlamenta, a na ZFF-u je prikazan u programu Mreža festivala Jadranske regije, za čiju nagradu glasa publika svih pet festivala. Drugi animirani film jest češki Veliki život Kristine Dufkove, koji je također finalist EFA-e u istoj kategoriji, a na ZFF-u je prikazan u programu KinoKino za osnovce i na posebnoj projekciji u CineStaru s ukrajinskim i arapskim podnaslovima, kako bi se omogućilo razumijevanje izvornim govornicima tih jezika, kojih je u Hrvatskoj sve više. Francuska kinematografija koproducent je obaju filmova.
No prema tehnikama animacije i likovnom izričaju posve su različiti, te različitih poetika i estetika, ali oba vrlo kreativna i domišljena. Poplava je likovno i vizualno pravo fascinantno slikarsko remek-djelo, a Veliki život jest lutka-film s uglavnom oslikanom pozadinom u vedrim bojama, nastao stop-animacijom, ali također vizualno lijep. Oba imaju važne teme: prvi ekološko upozorenje i preživljavanje, a drugi dječju pretilost i nadilaženje unutarnjih ograničenja. Uza svoje specifičnosti, oba su i obiteljski filmovi i poučni.
Gintsu Zilbalodisu (r. 1994.) Poplava je drugi dugometražni animirani film, a općenito jedan je od najljepših i najboljih filmova o prirodi. Prvijencem iz 2019. godine Daleko (Away) sudjelovao je u Zagrebu na Animafestu, te prikazao povratak dječaka i ptice na otok. Taj je latvijski umjetnik, redatelj i animator, iz nama daleke zemlje i manje poznate kinematografije, gotovo sâm osmislio i oblikovao oba svoja filma, jer je redatelj, scenarist, snimatelj, montažer, skladatelj, umjetnički direktor i producent, a oba su filma bez dijaloga. Vjerojatno mu je upravo ta svestranost omogućila da stvori kompaktne, cjelovite filmove odlične računalne animacije od osamdesetak minuta. Usredotočen je na 3D animaciju sa sveobuhvatnim pokretima kamere i prostranim okruženjima, kojima postiže nekoliko planova u kadru. U Poplavi je dostigao zavidan stupanj estetike, oslikavši pozadine, pejzaže poput slika starih likovnih majstora, poigravajući se s dodanim simbolima ljudske civilizacije, odnosom prodirućega svjetla i tame, izvrsnom glazbom koja stvara ozračje te uz montažu daje odličan tempo zadržavajući ritam, koji pak pridonosi radnji i pozornosti gledateljâ, koji su zadivljeni fascinantnom vizualnošću. Na toj prekrasnoj scenografiji nalazi se samo nekoliko likova životinja, koji predstavljaju svoju vrstu, a ljudi nema. Osmišljeni su nešto plastičnije, katkad gotovo plišano.
Životinje su se našle u apokaliptičnoj poplavi koja sve ruši. Asocijacije su na biblijski potop i Noinu arku, te posljedice današnjega lošea odnosa čovjeka spram prirode. Glavni lik je mačak koji se budi u poplavi i mora svladati strah od vode. Uskače u praznu lađu, a postupno mu se pridružuju pas, kapibara ili vodenprase, lemur i velika bijela ptica nalik rodi, koja im je zaštitnica i gotovo nadnaravna pomagačica u pogibeljnim situacijama. Svi oni imaju svoje tipične osobine i njihovo je izvorno glasanje dio zvuka filma. Moraju se naučiti i suživotu i uzajamnoj pomoći. Vodi ih instinkt za preživljavanjem. Sve životinje koje susreću na tom epskom putovanju nisu dobre, pa se treba znati postaviti. Lemur je najzabavniji jer donosi puno humora svojim oponašanjem ljudi, uzimajući njihove predmete na koje nailaze. Pritom nasmijava i gledatelje, u doista umjetničkom filmu koji je za sve uzraste. Ne samo zato što je bez dijaloga, već i zbog važne ekološke teme, te poticaja na meditaciju o životu i prirodi. Radnja je dramaturški posve koherentno ispričana putem slike, i gledatelje vodi na fascinantno, ali i upozoravajuće, putovanje.
Animirani film Poplava imao je premijeru u Cannesu u programu Izvjestan pogled, a na festivalu u Annecyju osvojio je četiri nagrade u glavnom programu, među kojima i nagrade žirija i publike, te za glazbu, koju je Gints Zilbalodis skladao s Rihardsom Zalupeom. Film je sudjelovao na više festivala diljem svijeta, na kojima je dobio nagrade za najbolji film.
Češka kinematografija poznata je po brojnim i dobrim animiranim filmovima za djecu, i kratkometražnim i dugometražnim, a posebice po zahtjevnoj tehnici stop-animaciji lutaka, likova u filmu, kakvih je najviše. U tome je njihova kreativnost doista došla do izražaja i svojih vrhunaca.
Kristina Dufková (r. 1978.) češka je redateljica i animatorica, a Veliki život prvi je njezin samostalan dugometražni animirani film. Nastao je u slovačkoj i francuskoj koprodukciji na temelju poluautobiografskog romana La vie, en gros iz 2001. godine, francuskoga pisca Mikaëla Olliviera (r. 1968.). Bavi se važnom temom dječje pretilosti, ali na vrlo zanimljiv, zabavan i poučan način. Na festivalu u Annecyju prikazan je u programu Contrechamp, u kojem je dobio nagradu žirija.
Lutke za film Veliki život i predmete koji su dio scenografije osmislila je i izradila redateljica Kristina Dufková, a dio pozadine oslikan je u vedrim i šarenim bojama. Cjelokupan kolorit filma je svijetao, osim ponekih interijera, čime se potiče na osnaživanje i optimizam, te svladavanje prepreka. Likovi su stilizirani te donekle prenaglašeni i karikirani, kako bi se istaknule njihove osobine. No sve je skladno povezano jako dobrom stop-animacijom, vještom kamerom i znakovitim rakursima, vedrim ozračjem i montažom koja stvara dobar tempo filmu. Film prate i dobra glazba i pjesme, jer i one imaju važnu ulogu u radnji. Naime, dječaci imaju svoj glazbeni sastav i u njemu nastupaju. Za glazbu i poticajne stihove zaslužni su Michal Novinski i Jirí Machácek.
Riječ je o Benu, 12-godišnjem dječaku, koji je vrlo punašan. Jako voli kuhati i jesti te želi jednom imati svoj restoran. Svima poklanja svoje slasne zalogajčiće i kolače, koje s ljubavlju pripravlja. No na školskom pregledu savjetuju mu da smršavi i o tome obavještavaju njegovu mamu. Ona je veterinarka i ima majmuna kao kućnog ljubimca koji, naravno, stvara peripetije. Ondje se nađu i još pokoje životinje. Ben je pokušao biti na dijeti, ali bezuspješno. Nekoliko ga dječaka iz škole ismijavaju, što je povod da se u filmu ukaže i na vršnjačko nasilje. No Ben jako voli i glazbu, a podrška su mu prijatelji s kojima svira i pjeva. Sviđa mu se nova učenica Klara, koja ga pak prihvaća takvoga kakav jest. Prva zaljubljenost veći je poticaj od dijete!
Odnos među svim likovima vrlo je važan i dobro prikazan, i onaj loš i onaj dobar, koji pruža podršku i potiče na prihvaćanje i promjenu. Uz pomoć nekoliko pozitivnih likova Ben shvaća kako je važnije kakav je iznutra, kao osoba, te kako može ustrajnošću nadići vanjski izgled, koji se u tim mladim godinama razvojem i odrastanjem uvijek mijenja. Iznenađujuće je svjedočenje i iskustvo djevojke Sofie, koje puno pomaže. Usto, Benu su glazba, prijatelji iz benda, pozitivno okruženje i stihovi koje piše, najbolji put prema postizanju cilja i sreći… Film je primjeren i djeci iznad deset godina i roditeljima, te svima odraslima, jer će se zajedno zabaviti i pronaći vlastita rješenja uz taj simpatičan i duhovit te poučan film.
Ta dva umjetnička animirana filma, Poplava i Veliki život, različitih poetika, pokazuju dosege kreativnosti i vitalnosti europske kinematografije i opravdano su otvorili vrata svojemu filmskomu rodu na ZFF-u. Zaslužili su i kinoprikazivanje, čemu se iskreno nadamo.
