U glavnom programu 73. Pulskog filmskog festivala, ali izvan natjecanja, prikazana su tri debitantska cjelovečernja igrana filma troje dosad uglavnom nepoznatih autora, snimljena uz minimalnu potporu javnih izvora financiranja ili potpuno bez njih. Naziv tog rukavca bio je Druga scena, a njegovo uvođenje potaknuo je, prema riječima izbornika filmskog programa Marija Kozine, znatan broj prijava hrvatskih cjelovečernjih igranih filmova snimljenih u nezavisnoj produkciji. “Nekoliko njih iznenadilo nas je neupitnim talentom autora, kao i činjenicom da svoju autsajdersku poziciju koriste da bi ponudili svjež i autentičan pogled na iskustva mladih, posebice po pitanju osamostaljivanja, migracija i identiteta. Istaknula su se tri filma koja želimo podijeliti s publikom, a i kako bismo njihovim autorima i autoricama dali poticaj za daljnji profesionalni rad”, najavio je Kozina uoči festivala.
To su Elektroničke vještice (77 min, 2026) redateljice i scenaristice Maje Čule, u produkciji Kreativnog sindikata, te Tuđe stvari (70 min, 2025) redatelja i scenarista Morena Bogdana i Među nama (90 min, 2026) redateljice i suscenaristice Laure Pascu, oba u produkciji udruge Blank.
Ti su filmovi nastajali godinama – Među nama od 2019., Elektroničke vještice od 2021. – uz minimalne službene proračune (onaj za Elektroničke vještice iznosio je 18.000 eura) podebljane ili krpane kampanjama skupnog financiranja (crowdfunding). Na još uvijek dostupnoj internetskoj stranici poziva za novčanu pomoć Među nama iz 2020., tad još mišljenom kao kratki film imenom U afektu, stoji da je uspješno prikupljeno 1260 eura, tj. 14 % više od ciljanih 1100 eura. Uistinu skromno. Glavni pogon svima je, očito, bila entuzijastična upornost.
Manjak iskustva, financija i profesionalizma očigledan je u sva tri slikopisa, vidljivo ostvarena u okolnostima amaterizma, mada su Elektroničke vještice i Među nama dobili i podršku HAVC-a, čiji zaštitni znak resi njihove uvodnice i mada su u izradi svih filmova, ispred i(li) iza kamere, sudjelovali i iskusni(ji) filmaši. Sva tri filma više ili manje šepaju, stilski su donekle raskuštrani te više ili manje nedorečeni, šturi, nerazrađeni. No takve značajke, zar ne, u nas katkad obilježavaju i filmove snimljene u profesionalnom sustavu, samo ljepše upakirane većim proračunima i time automatski lišene šarma amaterske neposrednosti i dopuštene nesavršenosti.
Nijedan od triju autora, međutim, ne upada u zamku pretvaranja da stvara film većeg dosega od mogućeg u zadanim uvjetima. U tom smislu najprikladnije pristupa Maja Čule koja Elektroničkim vješticama, jednim korakom u eksperimentalnom izrazu, nudi minimalizam u mnogim pogledima, uključujući priču koja i nije priča, već svojevrstan portret ili skica života LGBTIQ+ Hrvatice Nede dok se nastoji snaći u New Yorku, u koji se nedavno doselila. Riječ je o nizu istržaka, ponajviše snimanih u jednom većinom praznom stanu, na stubištu i na krovovima, s malo protagonista u jednostavnim situacijama i na ogoljelim poprištima, tako da se dobrim dijelom filma pitamo jesmo li uistinu u gradu vreve, New Yorku, kad ga gotovo i ne vidimo. Premda se više rasplinu nego što završe, Elektroničke vještice drže pozornost upravo tim opisanim dodirom neizvjesnoga, očitovanom i u svojevrsnoj nejasnoći pojedinih prizora, pa i cjeline. Također i crnohumornim duhovitostima vezanima uz manjkav odnos Nede s ocem Jadrankom kojega zove Jad (Milivoj Beader), koji i dalje živi u Hrvatskoj, u Ulici slanih štapića, te zanimljivom naturščičkom glumom Nore Vorfi, prvi put na filmu.
Znatno ambicioznije, barem u pogledu nastojanja da izgleda što sličnije pravom filmu, nadaje se Među nama, jasno oblikovana zgoda o ljubavi dvoje mladih, od prvog – meet cute, kao na filmu – slučajnog susreta uz zaljubljivanje na prvi pogled do nesnošljivosti uzrokovane zajedničkim životom i životom uopće. Od cvrkutavog ružičastog pogleda i osjećaja pronalaženja savršene druge polovice do neshvaćanja, odbojnosti i fizičkog obračuna. Svojevrstan hrvatski Rat ruža (The War of the Roses, Danny DeVito, 1989; The Roses, Jay Roach, 2025). Ispred kamere su pretežno samo njih dvoje (Vini Jurčić i Adrian Bagarić, pri početku snimanja netom završeni glumci Akademija u Zagrebu, odnosno Osijeku), no scenografija i filmska fotografija nastoje ponuditi dojam punine i raznolikosti prostora.
U ponekim dijelovima Među nama je nezgodno fragmentiran, mjestimice se doima poput kakve televizijske sapunice, no pokoji prizor postavom, dijalogom, ugođajem, pogođenim detaljem, zaokruženošću, intenzitetom, zaigra osobitom snagom i uvjerljivošću, posve mjerljivo s uspješnijim odsječcima u djelima profesionalne kinematografije. Takvi su, primjerice, prizor prvog zajedničkog seksa, razmirice na snijegu ili završne svađe s tučnjavom u stanu.
Premda su posrijedi prvi cjelovečernji filmovi što ostavljaju dojam početništva, odnosno neiskustva, njihove autorice nisu ni diletantice ni amaterke pridošle niotkuda, niti su posve zelene. Maja Čule (1984) magistrirala je na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, potom i Dizajn na Školi vizualnih umjetnosti (School of Visual Arts) u New Yorku, a radove izlaže i kratke filmove prikazuje od 2007., širom svijeta. Laura Pascu (1997) diplomirala je Animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i pohađa diplomski studij režije igranog filma na Umjetničkom sveučilištu u Zürichu (Zürcher Hochschule der Künste / ZHdK) u Švicarskoj, koji je upisala nakon što je snimila (većinu?) Među nama.
Potpisnik trećeg filma, Moreno Bogdan (2005) student je filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, ali Tuđe stvari snimao je izvan te institucije, kao devetnaestogodišnjak, s određenim iskustvom filmovanja u Blanku, a glavninu autorske ekipe činili su prijatelji, poznanici, kolege, još mlađi od njega. Izvedbeno, njegov je film najnesklapniji i najnespretniji, razni prizori i glumačke izvedbe kao da pripadaju različitim filmovima i amaterske manjkavosti u njemu su najprimjetnije. No Bogdan, koji igra i glavnu ulogu, hvata se u koštac sa složenim i netipičnim profiliranjem likova i njihovih odnosa, a ako ih i ne uspijeva zadovoljavajuće razraditi, u cjelini nudi zanimljiv predložak u kojem središnji lik prilično neuobičajeno preoblikuje od načelno simpatičnog i brižnog do moralno vrlo dvojbenog, čime nudi i kritičku sliku današnjeg društva.
Iako su prožeti stvaralačkom energijom, nije teško primijetiti da nijedan od ta tri filma ne zrači optimizmom, da svi nude razmjerno neveseo pogled na svijet i da završavaju otvorenim krajevima koji ne slute na dobro.
Spomenimo još da su u sva tri filma sudjelovali i renomirani djelatnici hrvatske kinematografije. U Tuđim stvarima glumci Marija Škaričić, Dubravka Ostojić, Slavko Juraga i Janko Popović Volarić; u Elektroničkim vješticama snimateljica Ana Opalić, montažerka Hrvoslava Brkušić i glumci Milivoj Beader i Dado Ćosić; u Među nama oblikovatelj zvuka Luka Gamulin i glumica Sanja Marin.
