Ironično je, a i cinično, što film koji kritizira jugoslavenski režim kao totalitaran, u svojoj formi koristi estetiku plakatne agitacije. Autoričin pristup u odabiru glumačke postave je u suštini eugenički: s jedne strane olinjale partijske sablasti na čelu sa zlom smežuranom facom Gorana Grgića, a s druge skupina abnormalno zgodnih mladih muškaraca s prominentnim jagodicama i isturenim čeljustima, u naponu snage i seksipila.
