Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Picture of Janko Heidl

Janko Heidl

Janko Heidl (Zagreb, 1967), studirao je filmsku režiju na ADU u Zagrebu. O filmu piše od konca 1980-ih za razne tiskovine i elektronske medije, najdulje u Večernjem listu (1994-2009). Urednik Zapisa 2012-2017. Posljednjih godina najčešće objavljuje u tromjesečniku Hrvatski filmski ljetopis, dvotjedniku Vijenac te na portalima Dokumentarni.net i Zona filma/HDFK. Radio je kao pomoćnik i asistent redatelja na desetak dugometražnih igranih filmova. Dobitnik je godišnje nagrade Vladimir Vuković za najboljeg filmskog kritičara u 2013. godini.

Svi članci

Preminuo je redatelj i animator, dobitnik nagrade Zlatni Oktavijan 2023., Boris Kolar.
Čak pet od šest filmova nagrađenih na 22. Festivalu FPS, održanom u zagrebačkoj Kinoteci od 22. do 26. rujna 2026., bilo je izrazito usmjereno na prikaz prostora, ne kao nužnog okoliša neke radnje ili zbivanja, nego kao isključivog ili ključnog objekta predstavljanja.
Rođen u Zagrebu 1947., diplomirao je filmsku i televizijsku režiju na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti (danas ADU) u Zagrebu, gdje je poslije bio nastavnik i profesor. Njegovi kratki dokumentarni filmovi iz prvog razdoblja karijere privukli su stanovitu pozornost. Prvi put na Divljem zapadu (1974), snimljen u SAD-u (gdje je Puhlovski proveo jedan semestar studija na Columbia Collegeu u Chicagu), nagrađen je Brončanom medaljom za dokumentarni film u Atlanti.
Hommage, prateći program 73. Pulskog filmskog festivala, ponudio je dvije posvete filmskim stvarateljima – snimatelju i redatelju Nikoli Tanhoferu (1926.-1998.), povodom stote godišnjice rođenja, te scenaristici i redateljici Vlasti Lah (1913.-1978.), povodom knjige i dokumentarnog filma o njoj te restauracije filmova koje je režirala.
U glavnom programu 73. Pulskog filmskog festivala, ali izvan natjecanja, prikazana su tri debitantska cjelovečernja igrana filma troje dosad uglavnom nepoznatih autora, snimljena uz minimalnu potporu javnih izvora financiranja ili potpuno bez njih. Naziv tog rukavca bio je Druga scena.
U središtu dvaju nagrađenih filmova nalazi se pas, jedan fikcijski, a drugi zbiljski, povijesni, pa zatim fikcionaliziran.
Nakon premijere 15. svibnja na ovogodišnjem, 79. Filmskom festivalu u Cannesu, u nenatjecateljskom programu Ponoćne projekcije (Midnight Screenings), Kolonija se još nije počela distribucijski prikazivati gotovo nigdje u svijetu, osim u domovini, tako da je ponuda filma na Zagreb Fantasticu za ovdašnje zainteresirane nemali zgoditak. 
Premda Srour ponajprije teži tomu da prenese poruku, dok joj slikovna estetika nije od prvog interesa, već u potpornoj, pridruženoj ulozi, filmovi u tom pogledu nisu snimljeni nemarno, već s mnogo pozornosti.
Među nagrađenim filmovima 22. ZagrebDoxa našla su se dva što tematiziraju pobune u vazda nemirnom Iranu.
U svemu, poput većine filmova istoga profila, Čovjek lavina djelo je nevisoke kategorije koje zainteresiranima nudi življi i slikovitiji uvid u lik i djelo junaka u središtu pozornosti. Osrednji film, dobrodošao audiovizualni dokument ovdašnje pop-rock scene.