Ugrinov film se može okarakterizirati kao predstavnik slow cinema pogleda na filmsko stvaralaštvo u kojem je akcije malo do nimalo, ali zato plijeni gustom atmosferom.
Kako je ovde tako zeleno? film je u kojem se mnogo govori i razgovara, film bez priče u kojem se mnogo priča, a tome su sup(r)ostavljeni trenuci svojevrsne kontemplacije.
