Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Naoružan svojim sad već prepoznatljivim, ovdje dodatno razigranim stilom, ali i vrlo ozbiljnim i temeljitim arhivskim istraživanjem (i jednim povjesničarem na ekranu za dobru mjeru), kao i željom da animira i aktere i gledatelje, istovremeno nas stalno podsjećajući da je pred nama tek jedna priča, a ne istina, Igor Bezinović je snimio divan film o jednoj većinom zaboravljenoj epizodi proto-fašizma.
Na samom izmaku kolovoza, već tradicionalno, u Opatiji se uz naš najstariji festival posvećen isključivo dokumentarnom filmu ispraćuje ljetna filmska shema i najavljuje početak nove sezone. Ne čudi stoga da u filmskom kalendaru Liburnia Film Festival ima značajno, ali i znakovito, pa čak i pomalo liminalno mjesto: s jedne je strane LFF mjesto sukusa protekle godine, uz neizbježne projekcije filmova koji su svoj put započeli negdje drugdje – bilo na domaćem ZagrebDoxu, bilo u inozemstvu – ali i startno mjesto s kojega zamjetan broj ostvarenja kreće prema domaćoj publici.
Autori filma, redatelj i scenarist Ramljak te scenaristi Drago Hedl i Hrvoje Zovko, uz razvidan doprinos montažera Damira Čučića, zauzeli su jasan i odlučan stav kojim su namjerili zanemariti potencijale senzacionalističkog burkanja i eventualnog bockanja starih rana lako izvedivim udarcima, već su podsjećanju na nemilu tragediju pristupili marnim istraživanjem, predstavljenim u mirnom, staloženom, nehuškačkom, nezapaljivom tonu koji se nadaje pomirljivo objektivnim, staloženim izlaganjem, nepristranim iznošenjem podataka i prisjećanja svjedoka i sudionika vremena i događaja, znalački uvezenih u zaokruženu pripovijest bez nedvojbenog zaključka i bez sretnog svršetka.