Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search

Život nakon zarobljeništva u Donbasu

Naslov originala: Bachennya metelyka | Godina: 2022 | Trajanje: 107 minuta | Zemlja proizvodnje: Ukrajina, Češka, Hrvatska, Švedska | Režija: Maksym Nakonechnyi | Scenarij: Maksym Nakonechnyi, Iryna Tsilyk | Glumci: Rita Burkovska, Lyubomir Valivots, Myroslava Vytrykhovska-Makar, Natalya Vorozhbyt, Daria Lorenci | Producent: Darya Bassel, Yelizaveta Smith, koproducent: Anita Juka
Butterfly Vision - redatelj: Maksym Nakonechnyi
Butterfly Vision – redatelj: Maksym Nakonechnyi

Čak i prije nego li je oružani konflikt u Donbasu eskalirao u otvoreni rat krajem veljače ove godine, ukrajinskom su kinematografijom dominirali filmovi ratne tematike, kako u dokumentarnom, tako i u igranom filmskom rodu. U ukrajinskim filmovima tematika rata i traume obrađivana je uglavnom u dramskom ključu, te fokusirana na individualnu i društvenu traumu koju ukrajinski borci trpe zbog djelovanja pro-ruskih separatista na istoku zemlje ili zbog direktnog ruskog miješanja.

 

S najvećeg svjetskog filmskog festivala, onog u Cannesu, i iz programske sekcije Izvjestan pogled, dolazi nam još jedna u nizu ukrajinskih ratnih drama, debitantski dugometražni uradak Maksyma Nakonechnog Butterfly Vision. Film je svoju festivalsku putanju nastavio preko München Film Festivala do Karlovyih Vary. Dodatno je zanimljivo primjetiti da je u pitanju također hrvatska koprodukcija (producentica Anita Juka), te da je film već zaigrao u Hrvatskoj na Vukovar Film Festivalu.

 

Radnja filma prati Liliu (Burkovska) koju nakon uvodne špice koja simulira let vojnog izviđačkog drona, sve do njegovog pada, upoznajemo prilikom razmjene zarobljenika u Donbasu. Lilia je bila pilotkinja dronova u ukrajinskoj vojsci koja je pala u rusko zarobljeništvo. Nakon leta avionom (prvog u njenom životu), doma ju u Kijevu dočekuju vojni dužnosnici i reporteri, kao i majka i suprug Tokha (Valivots), također demobilizirani borac. Lilia se, naravno, vratila s post-traumatskim stresom koji se manifestira u njenim košmarima i tendenciji da izbjegava kontakt, ali i s neželjenom trudnoćom koja unosi razdor između nje i Tokhe. Tokha je, pak, u međuvremenu našao novi smisao svog života kao član ultra-desničarske huliganske grupe, pa mu činjenica da njegova supruga nosi dijete koje je plod silovanja, te da će ona to dijete i zadržati, nikako ne godi.

 

Pejzaž ukrajinskog društva koji Nakonechnyi slika često iz ptičje perspektive kompleksan je, autentičan i detaljan, ali je isto tako unekoliko poznat gledateljima koji su u nešto daljoj prošlosti imali iskustva s ratom, a u nešto bližoj s filmovima te tematike. U tu svrhu, redatelj se oslanja na učestale snimke iz zraka začinjene grafičkim i zvučnim dizajnom radi simulacije leta drona, grafičkim dizajanom koje opisuje YouTube društvo spektakla, kratkim insertima „flashback” momenata koji eliptično pričaju priču o Liliinom ratnom putu, pa čak i elementima onostranog, fantastičnog i hororičnog u njenim košmarnim snovima. U drugim scenama, onima koje se odvijaju „ovdje i sada”, redatelj se oslanja uglavnom na provjerenu tehniku snimanja kamere iz ruke koja orbitira oko naše junakinje, posebno se koncentrirajući na njene ožiljke i uništenu tetovažu.

 

Iako ju Rita Burkovska više nego solidno glumi, problem je što je Lilia pomalo zamišljena kao biće bez svojstava, odnosno prizma preko koje se prelamaju različiti utjecaji. Drugi, sporedni i epizodni likovi u filmu relativno su strogo definirani s po nekoliko osobina ili ideja koje sve opet egzistiraju kao nekakve funkcije u odnosima s Liliiom. Primjera radi, cijelo Tokhino desničarenje i „papagajsko” ponavljanje propagande služi samo uspostavljanju kontrasta s Liliinom zrelošću koja je plod pretrpljene patnje, pažnja koju joj poklanja majka služi podvlačenju pažnje koju joj poklanja društvo putem medija. Ostali likovi su striktno epizodni, a jednu od tih epizodnih uloga igra i Daria Lorenci.

 

S time u vezi, Butterfly Vision pokazuje „simptome” tipične za debitantski film u kojem autor pokušava reći sve, odnosno obraditi i povezati nekoliko tema, a da zapravo nema sredstava i kapaciteta za udubljivanje u svaki od njih, pa nam tako i ova „ptičja perspektiva” djeluje nekako ravno i površno, ma koliko bespoštedna bila i ma koliko zapravo bila lišena neukusne propagande. Nakonechnyi svakako ima talenta za filmsko stvaralaštvo, ali i prostora za autorski rast.

 

To bi ujedno i bio zaključak prije 24. veljače ove godine i ruske invazije na Ukrajinu. Međutim, nova perspektiva daje i uratku Butterfly Vision, ali i drugim ukrajinskim filmovima koji su ove godine završeni i koji će zbog merituma filmske kvalitete ili merituma neposrednog svjedočanstva zaigrati na nekima od festivala, izvjesnu auru pravovremenosti i „hvatanja” trenutka. U konačnici, valja znati i pogoditi trenutak odgovarajući za svoj film i njegovu tematiku.

Marko Stojiljković

Marko Stojiljković

Rođen u Beogradu 1983. godine. Završio osnovnu i srednju školu, kao i studije menadžmenta u kulturi i umjetnosti na Akademiji lepih umetnosti u rodnom gradu...

Svi članci

Posljednje objave