Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Američki redatelj Jon Jost je sredinom 60-ih odslužio preko dvije godine zatvorske kazne jer je odbio sudjelovati u Vijetnamskom ratu te se već 1968., u jednom od svojih najranijih kratkometražnih radova, bavio odnosom Amerikanaca prema onome što njihova država radi na tuđem tlu.
Film je autor snimao s očitim respektom prema kultu Jean-Luc Godarda. Je li to polučilo i vrijedan i zanimljiv filmski artefakt, neovisno o odabranoj temi? Može li se u slučaju djela pod nazivom Nouvelle vague  govoriti i o navlastitoj mu vrijednosti?
Danas kanonsko djelo filmske teorije, kojoj je uvelike i odredila put, knjiga Znakovi i značenje u filmu Petera Wollena ipak je u vrijeme objavljivanja predstavljala pionirski pothvat. Sintetizirajući domete strukturalizma i primjenjujući autorsku teoriju, prije svega na niz američkih redatelja, Wollen je "otključao" raspravu o filmskom mediju iz perspektive estetike i kulture općenito.
„A dalje? Vjerujem: Želimir Žilnik“. Tim riječima davne 1968. godine uvaženi filmolog Dušan Stojanović je završio svoju knjigu Velika avantura filma...