U „Proslavi“ redatelja Bruna Ankovića, filmu čija je vizualnost gotovo čitavom duljinom sjenovita, sumračna, turobna, ali ne i akromatska, filmsku sam fotografiju s potpisom Aleksandra Pavlovića – u skladu s osjećajima i reakcijama koje je kod mene trigerirala – očitala, a potom i upamtila kao dramatičnu i snažno kontrastiranu - do potpune bezbojnosti.
