Kao autor teksta u optimističnim sedamdesetim godinama, koji još uvijek nije dao svoje ime urezati u mramornu ploču, moram priznati da mi je film pružio neke korisne informacije o pogrebnim uslugama, osobito onim vezanim za kremiranje (po domaćim uvjetima koji se po značajnim pojedinostima razlikuju od onih u svijetu (vidi ‘The Big Lebowski’, Joel Coen i Ethan Coen, 1998. i ‘Due Date’, Todd Phillips, 2010.). Međutim, ta ‘pokopna faktografija’ integrirana je i funkcionalna u strukturi filma. Tko misli da će odlaskom s ovoga svijeta njegove muke biti konačno riješene, možda je u pravu, ali to nije slučaj s onima na kojima ostaju muke oko organizacije sprovoda, i to ne samo financijske prirode. A kad osoba koja odlazi nema rodbine, na muci su njegovi prijatelji, kao u ovom filmu.
Radislav Jovanov Gonzo jedan je od sedmorice debitanata (ako sam dobro pobrojao) u glavnom programu na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, međutim, već je ostvario respektabilnu karijeru snimatelja glazbenih video spotova i cijenjen je kao autor kratkih filmova. Bio je i direktor fotografije u dugometražnim igranim filmova (u više filmova Antonia Nuića i Martina Turka), tako da ima dragocjeno iskustvo ne samo snimanja filma, već njegove ukupne realizacije. Vlastiti film logičan je korak u autorskom opusu. Radislav Jovanov Gonzo pokazao je da može disati ‘punim plućima’ kao puni filmski autor.
Film se fokusira na susret grupe prijatelja povodom smrti jednog od njih. Ponovno okupljanje nakon godina odvojenosti u tako posebnim okolnostima iznijet će na površinu neke stare netrpeljivosti i neke nove tajne. Sve se odigrava u vremenskom intervalu od par dana. Dvoje od šestoro prijatelja iz mladosti, Danko i Zorka (Judita Franković Brdar i Krešimir Mikić) žive i rade u inozemstvu, ostali su ostali u Zagrebu snalazeći se u životu u poslovno nepovoljnim uvjetima. Febra (Rakan Rushaidat) nevoljko vozi taksi i pokušava se pronaći u životu, Miša (Hrvoje Barišić) poduzetnik je neodređene djelatnosti (s neizbježnim mobitelom u ruci), a Biba (Aleksandra Naumov), profesorica u umjetničkoj školi u ljubavnoj vezi s kolegicom, preuzima najveći dio tereta organizacije pogreba. Njihov prijatelj iz mladosti Oleg (Dražen Pavalić) iznenada je umro, a grupa se, više iznenađena nego ožalošćena, prisjeća njegove osobnosti i svoje mladosti. Opuštajući se na karminama u njegovu stanu, ekipa se okreće vlastitim frustracijama, a dugo zapretana netrpeljivost (unutar trokuta prijateljske petorke) ritmizira se animiranim umecima (efektna animacija Svebora Kranjca).
U odnosu na kategoriju pretencioznih festivalskih filmova koji kao cilj imaju fascinirati žirije i kritičare (a ima ih na svim festivalima, pa i ovom), ‘Punim plućima’ predstavlja nepretencioznu, solidno strukturiranu i zanimljivu filmsku priču. Film ne pretendira ni na originalnost priče (vidi danas klasičnu ‘Veliku jezu’ (The Big Chill) Lawrencea Kasdana iz 1983. godine).
Gonzovi likovi nisu njegovih godina (58), već reflektiraju njegove prošle četrdesete, vrijeme u kojem se ekspliciraju porazi i preispituje dosadašnji život. Sukobi u prijateljskom krugu na osobnoj su i ideološkoj razini, ali izbjegava se ‘materijalno pitanje’, to jest pitanje ostavštine. Stan u kojem je živio Oleg netko će naslijediti, a rodbine nema. U završnici pojavljuje se netko tko bi to mogao biti, ali film se ‘zatvara’ otvorenih mogućnosti.
Odnosi unutar prijateljske petorke čije su veze godinama slabile, stavljene su u toj noći na kušnju, ali protagonisti ostaju pošteđeni moralnih dvojbi koje izaziva materijalni interes. Film je okarakteriziran kao dramedija, što uzevši u obzir povod i ishod prijateljskog susreta doista i jest. Čak i pogrebna usluga u svojoj ozbiljnosti i proceduralnosti u nekim scenama je apsurdna, pa i komična.
Šesti lik je pokojnik, Oleg, koji se putem videooporuke obraća prijateljima. Oleg je imao relaksirajući utjecaj na njih, a to pokušava i s ‘onog svijeta’. Njegov stan pun je relikata bliske prošlosti, od vinilnih ploča, videokaseta i plakata te fotografija koje potiču sjećanja vizualizirana animacijom, a za nostalgične gledatelje predstavljat će dodatnu atrakciju.
‘Punim plućima’ film je koji gledamo sa zanimanjem, razumijevanjem i lakoćom, unatoč kontekstu u kojem se odvija.
