Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
U ponedjeljak, 30. ožujka u kinu Kinoteka dodijelili smo priznanja najboljim filmskim ostvarenjima, profesionalcima i ekipama u 2025. godini.
Na koncu, prošla je godina, što se tiče hrvatskih kratkih filmova, ponudila dosta solidnih ostvarenja koja su nam uglavnom došla od mlađih autora i među kojima nije bilo jednog jasnog favorita. Možda je i najveći dobitak potvrda o diverzitetu autorskih poetika, senzibiliteta i tema, te otpornosti kratkog metra u hrvatskoj kinematografiji
Osnovni postupci bili su skupljanje i selektiranje građe, takozvanog found footagea, a moglo bi se i po starinski reći arhivskog materijala, pri čemu se arhiv dakako shvaća u najširem smislu riječi, a materijal je dokumentarni; potom je izabrani dio građe iz izvorne dokumentarne teksture "generiranjem", to jest preoblikovanjem prebačen u teksturu koja podsjeća na (retro) videoigre, te zatim montiran određenim slijedom.
Naoružan svojim sad već prepoznatljivim, ovdje dodatno razigranim stilom, ali i vrlo ozbiljnim i temeljitim arhivskim istraživanjem (i jednim povjesničarem na ekranu za dobru mjeru), kao i željom da animira i aktere i gledatelje, istovremeno nas stalno podsjećajući da je pred nama tek jedna priča, a ne istina, Igor Bezinović je snimio divan film o jednoj većinom zaboravljenoj epizodi proto-fašizma.
U ovogodišnjoj konkurenciji za nagradu Oktavijan, koju dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara, u kategoriji kratkometražnog dokumentarnog filma istaknula su se dva naslova — Crveni tobogan Nebojše Slijepčevića i Terenska nastava Joze Schmucha — koji su podijelili prvo mjesto.
Rijetki su kratkometražni animirani filmovi koji u tako zgusnutoj formi uspiju biti istodobno likovno sugestivni, emocionalno precizni i društveno prodorni kao Fačuk.