Zona Filma – Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara

Tarrorizam: filmski ikonoklazam nade

Béla Tarr je rođen 21. srpnja 1955. u Pečuhu, a preminuo je nakon teške bolesti 6. siječnja 2026. Mjesec dana poslije na njegovom ispraćaju u Budimpešti okupilo se mnoštvo njegovih studenata, mladih filmaša i filmašica iz cijeloga svijeta. Želio je s film.factoryjem osnažiti i povezati nove generacije svjetskog filma za rad izvan filmske industrije: “Vjerujemo da se u dostojanstvo filma u današnje vrijeme može sačuvati samo neprestanim stvaranjem i prenošenjem na novu generaciju, obrazovanu u filmskoj kulturi, kojoj je film jedan od oblika izražavanja osobne i ljudske slobode."

Lula – Dokumentacija kao artistička memorija

Ljudski je život zbroj neobičnih sastojaka. Katkad sretnih i inspirativnih, mnogo češće, pak, tragičnih i deprimirajućih. Kako bismo unekoliko uhvatili taj neobičan spoj svega ovoga, potrebna nam je – rekao bi filozof umjetnosti, Boris Groys – dokumentacija.

Dodijeljene nagrade Oktavijan za 2025. godinu

U ponedjeljak, 30. ožujka u kinu Kinoteka dodijelili smo priznanja najboljim filmskim ostvarenjima, profesionalcima i ekipama u 2025. godini.

Oktavijan za kratkometražni igrani film: Otpornost kratkog metra

Na koncu, prošla je godina, što se tiče hrvatskih kratkih filmova, ponudila dosta solidnih ostvarenja koja su nam uglavnom došla od mlađih autora i među kojima nije bilo jednog jasnog favorita. Možda je i najveći dobitak potvrda o diverzitetu autorskih poetika, senzibiliteta i tema, te otpornosti kratkog metra u hrvatskoj kinematografiji

Proplakat će kiša – Slike teškim bojama

Osnovni postupci bili su skupljanje i selektiranje građe, takozvanog found footagea, a moglo bi se i po starinski reći arhivskog materijala, pri čemu se arhiv dakako shvaća u najširem smislu riječi, a materijal je dokumentarni; potom je izabrani dio građe iz izvorne dokumentarne teksture "generiranjem", to jest preoblikovanjem prebačen u teksturu koja podsjeća na (retro) videoigre, te zatim montiran određenim slijedom.

Fiume o morte! – Čega se (ne) sjeća grad?

Naoružan svojim sad već prepoznatljivim, ovdje dodatno razigranim stilom, ali i vrlo ozbiljnim i temeljitim arhivskim istraživanjem (i jednim povjesničarem na ekranu za dobru mjeru), kao i željom da animira i aktere i gledatelje, istovremeno nas stalno podsjećajući da je pred nama tek jedna priča, a ne istina, Igor Bezinović je snimio divan film o jednoj većinom zaboravljenoj epizodi proto-fašizma.