Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Picture of Janko Heidl

Janko Heidl

Janko Heidl (Zagreb, 1967), studirao je filmsku režiju na ADU u Zagrebu. O filmu piše od konca 1980-ih za razne tiskovine i elektronske medije, najdulje u Večernjem listu (1994-2009). Urednik Zapisa 2012-2017. Posljednjih godina najčešće objavljuje u tromjesečniku Hrvatski filmski ljetopis, dvotjedniku Vijenac te na portalima Dokumentarni.net i Zona filma/HDFK. Radio je kao pomoćnik i asistent redatelja na desetak dugometražnih igranih filmova. Dobitnik je godišnje nagrade Vladimir Vuković za najboljeg filmskog kritičara u 2013. godini.

Svi članci

23. Zagreb Film Festival, održan od 10. do 16. studenog u CineStaru Branimir, kinu Kinoteka, Muzeju suvremene umjetnosti i Kulturno informativnom centru KIC, ponudio je u natjecateljskim i pratećim programima, pod egidom „ZFF u solidarnosti s Palestinom“, pet suvremenih filmova smještenih u Palestinu i Izrael, djela koja tematiziraju vazda nemiran i problematičan odnos tih dviju zemalja središnjeg Levanta i njihovih naroda, odnosno  stanovništva, obilježen netrpeljivošću, sukobima i ratovanjem, s vrhuncem u aktualnom Ratu u Gazi, otpočetom u listopadu 2023., koji je ušao u treću godinu trajanja.
Među trideset sedam filmova prikazanih na 34. Danima hrvatskog filma, održanima od 16. do 19. listopada, po drugi put u novoobnovljenom, odličnom karlovačkom kinu Edison, tek se  jedan ne doima nadahnutim ili potaknutim kakvom crnom nevoljom što mori pojedinca, društvo, Zemljane, čovječanstvo.
Uvršten u glavni natjecateljski program ovogodišnjeg Cinehilla, koji se prvi put održava u Fužinama, Još sam tu zagleda se u razmjerno nedavno, mučno razdoblje brazilske povijesti, vrijeme u kojem je država, od 1964. do 1985., bila pod vojnom diktaturom.
Iako prikazuje lako prepoznatljive stvarnosne situacije i središnjom pripovijesti teče jednostavno kronološki, Otapanje vladara drugi cjelovečernji igrani film crnogorskog filmaša Ivana Salatića – na 72. Pulskom filmskom festivalu prikazan u natjecateljskom programu manjinskih produkcija - nemalo je zagonetno ostvarenje, uvelike zbog toga što mahom izbjegava ponuditi osnovne podatke i kontekstualizirati ono što gledamo.
Sveta struja, cjelovečernji redateljski prvijenac gruzijskog snimatelja Tatoa Kotetišvilija, na 72. Pulskom filmskom festivalu prikazan u programu Greater Adria, otpočinje podosta zavodljivim, otprilike trominutnim nepomičnim kadrom.
U dvorcu Veliki Tabor nedaleko od Desinića, 4. je i 5. srpnja održan 23. međunarodni festival kratkog filma, dosad zvan Tabor Film Festival, a od ovog izdanja Tabor New Frame Film Festival.
Kao i mnogi Žilnikovi filmovi i Restitucija, ili, San i java stare garde ostavlja dojam dokudrame, filma u kojem se zbilja umjereno modificira postupcima igranog filma, ponajprije glumom naturščika, stvarnih protagonista stvarnih događaja i dramatizacijom, odnosno scenaristički obrađenim i pripremljenim sažimanjem i fokusiranjem zbivanja.
Zanosno hipnotičan cjelovečernji prvijenac kubanskog filmaša Davida Bima (1991), punim imenom David Beltrán i Marí, kako je potpisan na odjavnici, sadrži  prizor antologijske snage, impresivan, fascinantan dvanaestominutni kadar u kojem protagonist, malne goloruk, u močvari ulovi krokodila.
Autori filma, redatelj i scenarist Ramljak te scenaristi Drago Hedl i Hrvoje Zovko, uz razvidan doprinos montažera Damira Čučića, zauzeli su jasan i odlučan stav kojim su namjerili zanemariti potencijale senzacionalističkog burkanja i eventualnog bockanja starih rana lako izvedivim udarcima, već su podsjećanju na nemilu tragediju pristupili marnim istraživanjem, predstavljenim u mirnom, staloženom, nehuškačkom, nezapaljivom tonu koji se nadaje pomirljivo objektivnim, staloženim izlaganjem, nepristranim iznošenjem podataka i prisjećanja svjedoka i sudionika vremena i događaja, znalački uvezenih u zaokruženu pripovijest bez nedvojbenog zaključka i bez sretnog svršetka.
Djelo dinamičnog, bibavog ritma razmjerno pravilno izmjenjuje vizualno i emocionalno uzburkane prizore izraelskih rušilačkih pohoda s prizorima smirenijeg poćuta, ostvarenih u predasima između navala neumoljivih bagera, a u kojima Masaferjaćani, a ponajviše Adra i izraelski mu drug, angažirani posjetitelj Abraham, kontempliraju neizglednu prošlost, sadašnjost i budućnost seljana i vazda napetog izraelsko-palestinskog odnosa, a u kojima će se naći i poneki kadar zamjetnije estetizacije.