Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Picture of Janko Heidl

Janko Heidl

Janko Heidl (Zagreb, 1967), studirao je filmsku režiju na ADU u Zagrebu. O filmu piše od konca 1980-ih za razne tiskovine i elektronske medije, najdulje u Večernjem listu (1994-2009). Urednik Zapisa 2012-2017. Posljednjih godina najčešće objavljuje u tromjesečniku Hrvatski filmski ljetopis, dvotjedniku Vijenac te na portalima Dokumentarni.net i Zona filma/HDFK. Radio je kao pomoćnik i asistent redatelja na desetak dugometražnih igranih filmova. Dobitnik je godišnje nagrade Vladimir Vuković za najboljeg filmskog kritičara u 2013. godini.

Svi članci

U dvorcu Veliki Tabor nedaleko od Desinića, 4. je i 5. srpnja održan 23. međunarodni festival kratkog filma, dosad zvan Tabor Film Festival, a od ovog izdanja Tabor New Frame Film Festival.
Kao i mnogi Žilnikovi filmovi i Restitucija, ili, San i java stare garde ostavlja dojam dokudrame, filma u kojem se zbilja umjereno modificira postupcima igranog filma, ponajprije glumom naturščika, stvarnih protagonista stvarnih događaja i dramatizacijom, odnosno scenaristički obrađenim i pripremljenim sažimanjem i fokusiranjem zbivanja.
Zanosno hipnotičan cjelovečernji prvijenac kubanskog filmaša Davida Bima (1991), punim imenom David Beltrán i Marí, kako je potpisan na odjavnici, sadrži  prizor antologijske snage, impresivan, fascinantan dvanaestominutni kadar u kojem protagonist, malne goloruk, u močvari ulovi krokodila.
Autori filma, redatelj i scenarist Ramljak te scenaristi Drago Hedl i Hrvoje Zovko, uz razvidan doprinos montažera Damira Čučića, zauzeli su jasan i odlučan stav kojim su namjerili zanemariti potencijale senzacionalističkog burkanja i eventualnog bockanja starih rana lako izvedivim udarcima, već su podsjećanju na nemilu tragediju pristupili marnim istraživanjem, predstavljenim u mirnom, staloženom, nehuškačkom, nezapaljivom tonu koji se nadaje pomirljivo objektivnim, staloženim izlaganjem, nepristranim iznošenjem podataka i prisjećanja svjedoka i sudionika vremena i događaja, znalački uvezenih u zaokruženu pripovijest bez nedvojbenog zaključka i bez sretnog svršetka.
Djelo dinamičnog, bibavog ritma razmjerno pravilno izmjenjuje vizualno i emocionalno uzburkane prizore izraelskih rušilačkih pohoda s prizorima smirenijeg poćuta, ostvarenih u predasima između navala neumoljivih bagera, a u kojima Masaferjaćani, a ponajviše Adra i izraelski mu drug, angažirani posjetitelj Abraham, kontempliraju neizglednu prošlost, sadašnjost i budućnost seljana i vazda napetog izraelsko-palestinskog odnosa, a u kojima će se naći i poneki kadar zamjetnije estetizacije.
Mada je ovdje navedeno tek nekoliko od Kreljinih oko 250 (!) dokumentarnih ostvarenja, posrijedi su reprezentativna djela njegova stvaralaštva u bivšoj državi.
Program 22. Human Rights Film Festivala ponudio je, uz ostalo, retrospektivu filmova Kamala Aljafarija (1972), višemedijskog palestinskog umjetnika rođenog u Ramli u Izraelu, filmski školovanog u Njemačkoj, donedavno s prebivalištem i radno produkcijskim stožerom u Berlinu, odnedavno u Parizu. 
Okrugli, dvadeseti 25 FPS, međunarodni festival eksperimentalnog filma i videa, održan je u zagrebačkoj Kinoteci od 24. do 28. rujna, tradicionalno je, s izborom iz programa gostovao u riječkom Art-kinu Croatia (3. 10. – 4. 10.), a najavljeno je i gostovanje u splitskom Domu mladih (30. 10. – 31. 10.).
Zbrinjavanje migranata u prolazu, ljubavna priča trans muškarca i budućnost otočkog ribarskog mjesta teme su triju dokumentarnih filmova - kratkog U tranzitu Lucije Brkić, srednjometražnog Grand Prize Anje Koprivšek i cjelovečernjeg Neptunova nevera Katarine Stanković - što se prikazuju u glavnom programu 22. Liburnia Film Festivala, festivala hrvatskog dokumentarnog filma koji se održava u Opatiji od 27. do 31. kolovoza.
Japanski filmaš Hirokazu Kore-eda (1962) u svojih se petnaestak cjelovečernjih igranih filmova često i rado bavio prikazom djece i osnovnoškolaca, nerijetko osobito suptilno ulazeći u svijet nježnih godina mališana koji još nisu naučili ni usvojili pravila ponašanja odraslih te se prema okolini odnose, kako se kaže, nevinije, iskrenije, otvorenije, instinktivnije.