Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Picture of Marijan Krivak

Marijan Krivak

Rođen je u Zagrebu 1963. Strukovno je situiran na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku, gdje od 2007. predaje filozofiju na do-diplomskom i diplomskom studiju.Objavio je do sada 5 knjiga, od kojih su posljednje dvije: Film... politika... subverzija! (2009) i Suvremenost(i) (2012.). U svakoj se od njih »dotiče« i analize filmova, a sve u širem teorijskom i filozofijskom kontekstu. Posljednjih nekoliko godina redoviti je suradnik radijske emisije Filmoskop (III. program HR), te web-portala filmovi.hr, kao i časopisa Hrvatski filmski ljetopis.

Svi članci

Naseljenici – naši novi susjedi s oružjem film je o izraelskoj okupaciji Zapadne obale i dijelova pojasa Gaze, toponima toliko bolno aktualnog i danas, gotovo tri godine nakon izbijanja genocida nad domicilnim palestinskim stanovništvom, upravo u ovom, stalno turbulentnom dijelu svijeta.
Film je autor snimao s očitim respektom prema kultu Jean-Luc Godarda. Je li to polučilo i vrijedan i zanimljiv filmski artefakt, neovisno o odabranoj temi? Može li se u slučaju djela pod nazivom Nouvelle vague  govoriti i o navlastitoj mu vrijednosti?
Kovačević u svom filmskom postavu dijegezu razvija u optimističnom smjeru. I pored svih nevolja i ponižavanja, Ono što treba činiti daje jasan odgovor na sebi postavljeno pitanje.
No, Treći svijet jest i svijet umjetničkog. Između programirane logičke racionalnosti tehno-znanosti i nagonskog surovo-sirovog nacional-barbarizma, stoji… intuicija.
Ako pisati = misliti = biti, onda Tarkovski kroz refleksiju svojeg Zrcala, ispisuje kontemplativni uvid u sve ključne momente jednoga života. I to na artistički, misaoni, pa i spisateljski način.
Frka je, dakle, štono bi se reklo, mali, niskobudžetni, poluamaterski film. I, upravo tako i izgleda. U promo-materijalu, stoji, to je »film od mladih za mlade«.
Dostojanstveno, veličanstveno… herojski, ponosno… pridjevi su koji ponajčešće odjekuju u javnom (ustvari, zapravo, medijskom) diskursu na ovim prostorima.
Može li se u bez-povijesnom vremenu danas reći nešto o – povijesti? I… je li a-ahistorijskom unatoč, moguće, barem umjetnički još govoriti o historijskim postignućima?
Cijela ova priča trajala je dobrih 11 godina. Toliko se, naime, Goran Dević družio s radnicima negdašnjega pogona u tvornici željezničkih vagona »Gredelj«.
Što je rock`n`roll u svijetu kojeg predstavlja Hižakov film? To je, muzika slobode. I je.., da bi reč rekel drukčije o tome i pisac ovih redaka...