Miro Frakić

Brijalo normalno i Potpuno je nevažno – Nepredvidljivost namjenskog filma

Nepredvidljivost kategorije namjenskog filma ove je godine dovela do izjednačenja; filmski kritičari ostali su podjednako zadivljeni dvama videospotovima, jednim mlađeg nagrađivanog kantautora, drugim iskusnog glazbenika i njegove Četvorke.

Libertà o morte o status quo: O dodjeli krumpira Europske filmske akademije 2025.

Teško mi je shvatiti da je Mark Cousins, vizionar zaslužan za epski, petnaestosatni serijal Priča o filmu: Odiseja, svoj veliki esej o Europskim filmskim nagradama odlučio otvoriti grozomorno generičkim pitanjem: zašto volimo film? I to u dvorani punoj profesionalnih filmskih radnika.

Boje kvira na četvrtom Cherry Popu: Izvještaj iz komore za vijećanje

Četvrti Cherry i ove je godine otvorio performansom, ovaj put Sonje Pregrad, plesačice i performerice značajne akademske karijere, u kojem je svoju drag personu izvitoperila iz pozicije orodnjenog tijela, izmičući se postulacijama, dok su ga zatvorili cura i dečko koncertnim nabrijavanjem u Studio-galeriji Klet; oni su osigurali seks u festivalu o seksualnosti.

72. Pulski filmski festival: Južina – Južno, južnije i mikrobudžetne menažerije

Podosta je baza u dramaturgiji filma, opisanoj fluidnosti egzistencije u jednoj (niže)srednjoklasnoj, grafitima prošaranoj zgradi u gradu na moru, sasvim slučajno Splitu. Marin plete kompleksnu mrežu narativnih rukavaca sa stanarima te četverokatnice; sve su to odreda osobenjaci u sličnom – mada stereotipnijem – univerzumu.

Iz veledvoranskog podzemlja – Osvrt na 97. dodjelu nagrada Oscar

Po dužnosti primoran gledati čitavu trosatnu dodjelu nagrada američke Akademije filmskih umjetnosti i znanosti (koja tradicionalno balansira između potrebe da, s jedne strane, po najkraćem postupku odradi što treba i želje da, s druge strane, iz te repetitivne muke izvuče televizijski događaj vrijedan gledanja), autor ovih redaka odlučio je fabricirati svoje iskustvo i svoja četiri zida zamijeniti onima dvorane Dolby Theatre.

Dodjela nagrada Europske filmske akademije 2024. Čovjek koji nije mogao, znao ni htio šutjeti

Hrvatskom filmu ne uvijek naklonjenoj javnosti ove je godine za oko vrlo galantno zapeo kratkometražni igrani film Čovjek koji nije mogao šutjeti.

22. Liburnia Film Festival: Zemlja za nas – nema zemlje za vlasnike, ili domišljanje drugačije perspektive

Oko stabala masline, trešnje ili jabuke mnoga su koplja već polomljena, naravno; ipak smo na Balkanu povijesno i genetski predodređeni mariti za granice, zemljišne knjige i vlasničke listove.

Prestižne nagrade u doba rata – Osvrt na 96. dodjelu Oscara

Lagali smo im. Izgnali smo ih s njihove zemlje. Natjerali smo ih izgladnjivanjem na potpisivanje prevarantskih sporazuma, ugovora kojih se nismo nikad pridržavali. Pretvorili smo ih u prosjake na kontinentu kojem su dali život od samih početaka. A kako god odlučili gledati na povijest, koliko god uvrnutu, nismo učinili ništa dobro za njih. Nismo postupali zakonito, niti smo bili pravedni.

U ime oca i sina i duha kastriranoga

Zahvaljujući bestseleru Ante Tomića starom više od dva desetljeća i njegovoj ekranizaciji pod redateljskom palicom Hrvoja Hribara u popularnu kulturu uvuklo se pitanje koje se možda...

Na glumačkom rezalištu ženskih uloga

Smeđi babini ćilimi i deke, stari televizori, nepomični namještaj od teškog drva i gobleni na ormarićima u stanovima s ustajalim zapahom socijalizma...

Svi članci