Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Ovogodišnji Human Rights Film Festival prikazao je brojne dokumentarne i eksperimentalne naslove koji direktnim aktivističkim pristupom prikazuju i propituju raznolike politički i povijesno kompleksne prilike u svojim državama, kao i brojne diskriminatorne prakse i kršenja ljudskih prava.
Pisati o velikim festivalima jest pisati s distance. I vremenske i prostorne. Ti veliki filmski festivali su uvijek negdje drugdje, o tim velikim festivalima piše se kad se dojmovi slegnu, kad se misli kristaliziraju.
Hrvatskom filmu ne uvijek naklonjenoj javnosti ove je godine za oko vrlo galantno zapeo kratkometražni igrani film Čovjek koji nije mogao šutjeti.
Tri desetljeća nakon što je njegov cjelovečernji redateljski prvijenac ovjenčan kanskom Zlatnom kamerom, Jacques Audiard u Cannesu je proljetos predstavio svoje najnovije ostvarenje – stilsko-žanrovski eksperiment koji se samo naizgled doima kao radikalan iskorak u opusu francuskog redatelja.
Zagrebački filmski festival (ZFF) u 22. izdanju donosi opet dobre programe igranih filmova, daje priliku pogledati i puno filmova koji su kandidati svojih zemlja za prestižne nagrade poput američkoga Oscara u kategoriji međunarodnoga filma i »europskoga Oscara«, to jest nagrade Europske filmske akademije (EFA).
Dogodilo se tako da je točno dvadeset godina nakon što je njegov znatno mlađi zemljak Alejandro Amenábar filmom Život je more snažno promovirao pravo na eutanaziju, Pedro Almodovár predstavio svoj novi naslov Susjedna soba, kojim također afirmira plemenitu težnju za dignitetnim okončanjem života što uslijed teške (i bolne) bolesti gubi svaki (razabirivi) smisao.
Osim u specifičnim okolnostima, kratki metar u pravilu stoji u sjeni u dugog. To nije slučaj samo u Hrvatskoj, niti u regiji, već u kinematografiji globalno, budući da je kratki metar teže distribuirati izvan uhodanog festivalskog ciklusa.
Među ovogodišnjim laureatima Dana hrvatskog filma izdvojila su se dva formalno i sadržajno potpuno različita, ali idejno itekako bliska filma, a povezuje ih potencijalna ugroza koja proizlazi iz vječno promjenjive i time dakako uzbudljive, ali i riskantne dinamike grupe, bilo u radnom ili kućnom okruženju.
Filmovi u natjecateljskom programu DHF-a smjenjivali su se od četvrtka do nedjelje u osam tematskih blokova (Portreti, Obitelj I, Obitelj II, Prostori memorije, Rubovi žanra, Radnička klasa ide u raj I, Radnička klasa ide u raj II, Zbjeg u pustinju) od kojih se svaki na rasporedu našao u tri ponavljanja.
Iz ovogodišnjeg programa Dana hrvatskog filma valja izdvojiti dva sjećanja na preminule autore i kritičare.