Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Nakon kratkog animiranog filma Bakin seksualni život, nagrađenog Césarom i Europskom filmskom nagradom, slovenska redateljica Urška Djukić na ovogodišnjem Berlinaleu premijerno je predstavila svoj dugometražni prvijenac Dobre djevojke, koji je hrvatsku premijeru dočekao na 72. Pulskom filmskom festivalu u programu Manjinske koprodukcije.
Sveta struja, cjelovečernji redateljski prvijenac gruzijskog snimatelja Tatoa Kotetišvilija, na 72. Pulskom filmskom festivalu prikazan u programu Greater Adria, otpočinje podosta zavodljivim, otprilike trominutnim nepomičnim kadrom.
Još uvijek nije precizirano zašto se improvizirani nasip za obranu od poplava u hrvatskom jeziku (i samo u njemu!) još naziva „zečjim”. U bliskim i srodnim jezicima možda ima sličnih prirodnih fenomena, ali nema termina koji spajaju improvizirane gradnje i dugouhe glodavce. I jednog i drugog, međutim, ima u filmu Zečji nasip Čejen Černić Čanak koji je nakon premijere na Berlinaleu (u sekciji Generation 14Plus namijenjenoj mladeži) i hrvatske distribucije sa skromnim rezultatima zaigrao i na Puli. Ali ne radi se ovdje ni o zečevima, ni o nasipima, iako se sugerira potentna metafora.
U pretrpanoj dvorani Kina Valli 72. Filmskog festivala u Puli, dokumentarni film Blum: Gospodari svoje budućnosti otvorio se zamračenim platnom sa zvučnim kolažom međunarodnih medijskih reportaža.
U dvorcu Veliki Tabor nedaleko od Desinića, 4. je i 5. srpnja održan 23. međunarodni festival kratkog filma, dosad zvan Tabor Film Festival, a od ovog izdanja Tabor New Frame Film Festival.
Kada se podvuče crta, žanrovski raznovrstan program koji je brojao stotinjak filmova, kao i brojna gostovanja od kojih je, dakako, publiku ponajviše oduševilo ono Stevea Buscemija, mogu se uistinu proglasiti dostojnima punoljetnosti voljenog splitskog festivala.
Određena komotnost u sastavljanju dugometražne sekcije Animafesta - kao posljedica slučajnosti više no lijenosti – ove se godine isplatila. Naime, svojedobnom odlukom o spajanju kratkometražnog i dugometražnog izdanja nakon njihova nedugotrajnog suživota u bijenalnom ritmu, Veliko natjecanje dugometražnog filma, iako formalno na istoj razini, ipak je palo u drugi plan u odnosu na Veliko natjecanje kratkometražnog filma koje je (p)ostalo Animafestov forte, selekcijski brižno odrađeno i potpomognuto časti što se kratkometražni Grand-prix izravno plasira u oskarovsku, od ove godine i u BAFTA utrku. To nipošto ne znači da proteklih godina u dugoj festivalskoj sekciji nismo gledali neka istinska remek-djela.
Kao i mnogi Žilnikovi filmovi i Restitucija, ili, San i java stare garde ostavlja dojam dokudrame, filma u kojem se zbilja umjereno modificira postupcima igranog filma, ponajprije glumom naturščika, stvarnih protagonista stvarnih događaja i dramatizacijom, odnosno scenaristički obrađenim i pripremljenim sažimanjem i fokusiranjem zbivanja.
U Winnipegu smo, Kanadi, u bliskoj budućnosti koja je već nastupila. Tradicionalno suparništvo dvojezične sjevernoameričke države je prevladano: na snježnim ulicama smrznutog grada ne govori se ni engleski ni francuski. U školi za integraciju djeca pokušavaju učiti francuski, ali univerzalni jezik Winnipega jest perzijski jezik, točnije zapadni farsi, službeni jezik Irana. 
Zanosno hipnotičan cjelovečernji prvijenac kubanskog filmaša Davida Bima (1991), punim imenom David Beltrán i Marí, kako je potpisan na odjavnici, sadrži  prizor antologijske snage, impresivan, fascinantan dvanaestominutni kadar u kojem protagonist, malne goloruk, u močvari ulovi krokodila.