Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Nesiguran i maglovit povratak kući – onom nepredvidljivom i psihološki udaljenom, a ipak emocionalno trajno prisutnom krajoliku – otvara pitanja o značenju doma i načinima na koje ga iznova pronalazimo pri svakom povratku. U prostoru gdje se sjećanja, čežnje za djetinjstvom i osjećaj nekadašnje sigurnosti neprestano prepliću, dom se ukazuje kao mjesto istodobne bliskosti i otuđenja.
Vienna Shorts već je godinama jedno od najvažnijih austrijskih, ali i srednjoeuropskih mjesta susreta kratkometražnog filma: festival koji kratku formu ne tretira kao pripremu za "pravi", dugometražni film, nego kao zasebno umjetničko polje, prostor koncentracije, rizika i formalne slobode.
Premda Srour ponajprije teži tomu da prenese poruku, dok joj slikovna estetika nije od prvog interesa, već u potpornoj, pridruženoj ulozi, filmovi u tom pogledu nisu snimljeni nemarno, već s mnogo pozornosti.
Cannes se promijenio. I kao grad i kao festival. Narasli su. U tvrđavi turizma stoji tvrđava filma.
Bizarnost priče o ogorčenim proleterskim duhovima koji opsjedaju kućne aparate kao alegorijskog medija komuniciranja uzroka i posljedica klasne nesolidarnosti idealan je parnjak visoko stiliziranom i apsurdnom vizualnom prosedeu Boonbunchachokeovog debija.
Među nagrađenim filmovima 22. ZagrebDoxa našla su se dva što tematiziraju pobune u vazda nemirnom Iranu.
U svemu, poput većine filmova istoga profila, Čovjek lavina djelo je nevisoke kategorije koje zainteresiranima nudi življi i slikovitiji uvid u lik i djelo junaka u središtu pozornosti. Osrednji film, dobrodošao audiovizualni dokument ovdašnje pop-rock scene.
Nakon projekcija ukupno stotinu i dvanaest filmova, nagrade 22. izdanja ZagrebDoxa u subotu, 25. travnja dodijeljene su na intimnoj svečanosti lišenoj festivalske pompe.
Ovogodišnji je Kontroverzni Dox sadržavao pet naslova – četiri dugometražna filma i jedan kratkometražni dokumentarac otvorenijeg, hibridnog oblika – čije su teme sezale sve od utvrđivanja granica prava na eutanaziju do objektivnog razmatranja spornih uvjerenja preporođene zajednice "tradicionalnih žena".
Na filmskom planu, u pitanju je jedno izuzetno kinematografski pismeno djelce koje kombinira ozbiljnost i emotivni naboj s apsolutnom pitkošću, pratljivošću i toplim ljudskim humorom.