Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Kovačević u svom filmskom postavu dijegezu razvija u optimističnom smjeru. I pored svih nevolja i ponižavanja, Ono što treba činiti daje jasan odgovor na sebi postavljeno pitanje.
23. Zagreb Film Festival, održan od 10. do 16. studenog u CineStaru Branimir, kinu Kinoteka, Muzeju suvremene umjetnosti i Kulturno informativnom centru KIC, ponudio je u natjecateljskim i pratećim programima, pod egidom „ZFF u solidarnosti s Palestinom“, pet suvremenih filmova smještenih u Palestinu i Izrael, djela koja tematiziraju vazda nemiran i problematičan odnos tih dviju zemalja središnjeg Levanta i njihovih naroda, odnosno  stanovništva, obilježen netrpeljivošću, sukobima i ratovanjem, s vrhuncem u aktualnom Ratu u Gazi, otpočetom u listopadu 2023., koji je ušao u treću godinu trajanja.
Potaknuta vlastitim istraživačkim radom, Balsom je na ovogodišnjem 25FPS-u pružila mali ali iznimno vrijedan uvid u propitivanje položaja, političke vrijednosti i važnosti filmskih kustoskih praksi u institucionalnim i vaninstitucionalnim okvirima kulturno-umjetničke proizvodnje.
Četvrti Cherry i ove je godine otvorio performansom, ovaj put Sonje Pregrad, plesačice i performerice značajne akademske karijere, u kojem je svoju drag personu izvitoperila iz pozicije orodnjenog tijela, izmičući se postulacijama, dok su ga zatvorili cura i dečko koncertnim nabrijavanjem u Studio-galeriji Klet; oni su osigurali seks u festivalu o seksualnosti.
Među trideset sedam filmova prikazanih na 34. Danima hrvatskog filma, održanima od 16. do 19. listopada, po drugi put u novoobnovljenom, odličnom karlovačkom kinu Edison, tek se  jedan ne doima nadahnutim ili potaknutim kakvom crnom nevoljom što mori pojedinca, društvo, Zemljane, čovječanstvo.
No, Treći svijet jest i svijet umjetničkog. Između programirane logičke racionalnosti tehno-znanosti i nagonskog surovo-sirovog nacional-barbarizma, stoji… intuicija.
Na samom izmaku kolovoza, već tradicionalno, u Opatiji se uz naš najstariji festival posvećen isključivo dokumentarnom filmu ispraćuje ljetna filmska shema i najavljuje početak nove sezone. Ne čudi stoga da u filmskom kalendaru Liburnia Film Festival ima značajno, ali i znakovito, pa čak i pomalo liminalno mjesto: s jedne je strane LFF mjesto sukusa protekle godine, uz neizbježne projekcije filmova koji su svoj put započeli negdje drugdje – bilo na domaćem ZagrebDoxu, bilo u inozemstvu – ali i startno mjesto s kojega zamjetan broj ostvarenja kreće prema domaćoj publici.
Nakon Rotterdama početkom godine, hrvatski je film na još jednom od velikih festivala imao vrlo zamjetno prisustvo. U pitanju je festival A kategorije u švicarskom gradu Locarnu koji se ove godine održao 78. put.
Unatoč službenim sažetcima koji bi sugerirali donekle slične filmove, Cinehillovi naslovi posvećeni ženskom buntu nisu ujednačeno uspjela djela.
Životni događaji počesto djeluju poput filmova, dok filmovi o upravo takvim životnim događajima – filmičnima temeljem samog zapleta – predstavljaju osobit izazov svojim autorskim ekipama. Neovisno koliko su ti događaji udaljeni od sadašnjeg trenutka.