Filmski portal Hrvatskog društva filmskih kritičara
Search
Inspirirale su me mnoge stvari koje smo doživjeli za vrijeme pandemije, poput prijateljstava koja se raspadaju jer su ljudi rezolutni oko svojih stavova
Svadbene su ceremonije zbog estetske prezasićenosti i ritualne okoštalosti s tendencijom izvrtanja u vlastitu negaciju, čest filmski motiv.
Filmom 'Svemu dođe kraj' Rajka Grlića otvoren je ovogodišnji Pulski filmski festival, što može implicirati određeno značenje. Redatelj se prije projekcije našalio pred publikom i otkrio da mu je to četvrti zadnji film.
Japanski filmaš Hirokazu Kore-eda (1962) u svojih se petnaestak cjelovečernjih igranih filmova često i rado bavio prikazom djece i osnovnoškolaca, nerijetko osobito suptilno ulazeći u svijet nježnih godina mališana koji još nisu naučili ni usvojili pravila ponašanja odraslih te se prema okolini odnose, kako se kaže, nevinije, iskrenije, otvorenije, instinktivnije.
„Već sam neko vrijeme najstariji Kolbas u obitelji. Kao da ne znam kako je i kada do toga došlo. Nikako da to mirno prihvatim.
U „Proslavi“ redatelja Bruna Ankovića, filmu čija je vizualnost gotovo čitavom duljinom sjenovita, sumračna, turobna, ali ne i akromatska, filmsku sam fotografiju s potpisom Aleksandra Pavlovića – u skladu s osjećajima i reakcijama koje je kod mene trigerirala – očitala, a potom i upamtila kao dramatičnu i snažno kontrastiranu - do potpune bezbojnosti.
Domaćinstvo za početnike, treći cjelovečernji igrani film sjevernomakedonsko-australskog redatelja Gorana Stolevskog, na 71. je Pulskom filmskom festivalu prikazan u natjecanju manjinskih koprodukcija i u toj je kategoriji osvojio dvije Zlatne arene - za najbolji film i za sporednu mušku ulogu – Vladimir Tintor.
Iako se u domaćem javnom diskursu Hrvatsku sve više profilira, bilo kao centralnoeuropsku, bilo kao mediteransku državu, dok se asocijacije na Balkan i bivšu Jugoslaviju uglavnom izbjegavaju, stvarnost dosta često demantira te „pobožne želje”, i to po pravilu čini vrlo glasno i jasno.
Opus Nevija Marasovića postaje sve zanimljiviji. I ta se konstatacija opetuje prigodom svakog njegovog novog filma.
Ove je godine, čini se, Slavonija u trendu, makar kao kulisa u hrvatskoj kinematografiji. Naime, u glavnom nacionalnom programu ovogodišnje Pule imamo čak tri „slavonska” filma. Među njima itekako ima razlika, ali po svim linijama podjele dva imaju sličnosti, dok im je treći suprotstavljen.